THE CURSE OF A MYSTIC ISLAND

3.dio

Otvorila je saku u kojoj je drzala biser. Htjela ga je bolje promotriti ali je osjetila neciju ruku na svojoj nozi. To je bila ana. Povukla ju je na povrsinu.

"Pa dobro sto je s tobom? Svi te traze, a ti tu kopas po pijesku!"-rekla joj je ana penjuci se na gliser kod ostalih.

"Oprosti..."-bilo ju je sram sto se vec osramotila pred svima.

"Lucija, znam da si bila uzbudena ali ana je bila odgovorna za tebe. Trebala si ju slusati jer da ti se nesto dogodilo,ona bi bila kriva. Ovo se odnosi na svih, ako ne budete li slusali vise necete ici nigdje!....a sad krenimo."

U svlacionici je lucija sakrila biser u hlace. Prebacila je torbu preko ramena i ubraznim koracima krenula kuci.

"Hej, lucija!"-netko ju je dozivao.-"hocemo na sladoled?"

Okrenula se i ugledala luku.

"Gle luka, stvarno nisam raspolozena, a i noram nesto obaviti, tako da...mozda jedan drugi put. Bok!"

"Aha,bok!"-pognuo je glavu i otisao.

Nakon 20 minuta hodanja stigla je kuci. Otrcala je u sobu i stavila biser na stol.

Promatrala ga je dulje vrijeme ne mareci za nista drugo. Lucija kao da se izgubila u crnoj boji bisera;tako lijepoj, a u isto vrijeme tako zastrasujucoj.
Sjajio je na suncevoj svjetlosti, isjavajuci tajnovitoscu i opasnoscu.

Lucija je imala neki cudan osjecaj da je lose postupila sto ga je uzela. Odlucila je da je prekasno da ga vrati. Imat ce ga i cuvati tako da joj ga nitko ne moze oduzeti.

Sjurila se u radionu njezina pokojna djeda. Nakon pretrazivanja napokon je nasla ono sto je trazila; crnu traku debljine remena. Iako je bila platnena ostavljala je dojam kao da je kozna.
Lucija je zgrabila skare i traku te se popela natrag u sobu.

Sve je stavila na stol i krenula. Izrezala je traku jako tanko i pocela to motati oko bisera. Sve je bilo isprepleteno, pa je izgledalo kao da je biser u "mrezi". Kroz tu "mrezu" je provukla jos jednu trakicu i to svezala oko vrata.

Cjelo popodne je provela u sobi slusajuci glazbu koju je kasnije prekinulo vibriranje mobitela.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Petra: van veceras?

Lucija:vjv,jos javim.

Petra:oke cujemo se kasnije,bokic.

Lucija:bok ;)
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Luciji se nije dalo nigdje, bila je bezvoljna, ali je ipak odlucila pitati baku smije li van. Ionako nema sta drugo raditi.

"Bako,smijem li ja van veceras?"-upitala je spustajuci se niz stepenice.

"Da...naravno."-odgovorila je nezainteresirano. Odjednom je bakinu pozornost privukla lucijina ogrlica. Razrogacila je oci ne vjerujuci sta vidi.

Lucija si je natocila soka i sjela pored bake.

"Sta to nosis oko vrata?!"-upitala je baka iznenadeno.

"Ogrlicu?"-pravila se glupa.

Mozda je drugima mogla lagati, ali baki ne... Ona je vec jednom vidjela biser i dobro je znala sta se moze dogoditi...i sada je bila sigurna da se proslost ponavlja...