THE CURSE OF A MYSTIC ISLAND

8.dio

Unaprijed se ispricavam ako bude pogreski jer mi se nije dalo provjeravat. Uzivajte u nastavku, jer stvarno ne znam kad cu sljedecg napisat. ;)

"iskrcavanje!"-viknuo je vodic masuci rukom. svi su krenuli za njim prema izlazu.

"wooow, stvarno je lijepo ovdje!"-uskliknula je ana ogledavajuci se oko sebe.

plaza je bila prepuna oblutaka i imala je jedan mol na kojem su se oni iskrcali. nekoliko metara od plaze bila je suma.

lucija se zagledala i ucinilo joj se da vidi luku u skupini. uh koliko mislim na njega poludjet cu, pomisli i nastavi hodati. odjednom osjti da ju ana vuce za rame.

"jesi vidjela da je luka tu? kako ga prije nismo primjetile.... niti on nas?"- sapnula joj je ana, pomalo uzbudeno.

"cek on je ovdje? mislila sam da mi se ucinilo. kako mi je to promaknulo...."

"mozda ga nisi vidjela zato sto si cijelo vrijeme nervozna i previse se brines? mislim, mozda ovo i nije tako lose....ti i luka, na kampiranju....znas...to moze bit romanticno!"

"ana zaboravila si jednu stvar: nismo ovdje na kampiranju!"

"Oh,da...al svejdno imas vremena do vecras.."

"vremena za sta"-prekine ju i zbunjeno pogleda.

"pa...znas...."

"hajde cure idemo, ovi su vec krenuli!"-vikne mateo koji je vec bio skroz naprijed. lucija i ana su dotrcale do njega i nastavile slusat vodica.

"svi pratite mene, odvest cu vas do mjesta naseg boravka!"-rekao je vodic dok su pjesacili kroz sumu. drzali su se uskoga puteljka koji je vijugao medu drvece.

nakon nekoliko minuta nasli su se na malom proplanku zaraslom u visoku travu, sa nekoliko grmova okolo.

"evo nas! sad se mozemo utaboriti!"-vodic kaze zadovoljno te spusti svoju torbu na zemlju.

lucija je vidjela dva decka i s njima luku. to je definitivno on, pomisli i krene prema njemu.

"hej luka! Sto ti radis ovdje?"

"Hej, nisam znao da i ti ides. Inace, tata me natjerao. Rekao je da se idem druzit, kao da ce bit zabavno...pa me evo ovdje."-slegnuo je ramenima.

"Aha, pa vidimo se idem ja do svog satora."

"Bok."-okrenuo se i nastavio rastezat platno satora.

****

nakon sto su svi podigli svoje satore, poceli su slagat stvari unutra.

"Mi smo svi troje u jednom?"-lucija upita i iskrivi facu.

"Da. Pa ionako necemo spavat...sjecas se?"-podsjeti ju mateo kimne glavom.

Sjeli su svatko na svoju deku. Lucija je izvukla onu vrecicu i smotuljak koji je dobila od bake.

Iz vrecice je ispao kompas. Bio je star i pun prasine, ali je mogao posluziti svrsi.
Kad ga je cijelog pogledala odmotala je smotuljak. To je bila karta otoka. Iako je papir bio vec izblijedio, sve se moglo dosta jasno vidjeti.

"Mislis da bi nam ovo moglo pomoc?"-upita matea podizuci pogled s karte.

"Moguce, ako nam to uooce bude potrebno..."-slegne ramenima.

Luvija to vrati natrag u torbu, te izvadi biser.

"Makni to!"-uzvikne odjednom mateo.

"Zasto?"-upita zabunjeno.

"Ne zelis poludjet od toga! Makni to, opasno je!"

"Dobro, smiri!"-zavrti ocima i vrati biser natrag u torbu.

Odjednom u sator ude ana.

"Krecemo za sat vremena kad budu sjedili oko vatre. Tad nitko nece skuzit."

"Pa hajmo se sad malo prosetat."-predlozi lucija.

"Hajmo."-pristanu oboje.

"Tko je onaj tip?"-upita lucija sumnjicavo. Neki nepoznat covjek je stavio svoj sator pored njihovog.

"Mozda se pridruzio kampiranju."-odgovori ana ravnodusno i nastavi hodati.

"Ahamm"-promrmlja lucija te shvati da ju je covjek pogledao.

Cudan tip, pomisli i nastavi hodat za anom i mateom.

Setali su puteljkom trazeci put do plaze koja je bila udaljena nekoliko minuta od logora.

***

"Lucija!?"-protrese ju ana.

"Sto?"-upita zbunjeno vadeci ruke iz dzepova.

"Pa cijelo vrijeme si odsutna...sto je s tobom?"

"Nista....sve u redu."

"Sigurna?"-upita, na sto lucija potvrdno kimne glavom.

Nastavili su hodat u tisini prema molu, na kojem su se ranije iskrcali.

Luciji su se po glavi vrtile svakakve misli. Osjetila je prazninu, kao da joj nesto nedostaje. Istina, nedostajala joj je obitelj ali sad se osjecala drugacije.
Odjednom su se njezine misli pocele medusobno svadati.

Trebam ga, trebas ga....sigurno ne zelis da ti ga netko oduzme...

Ali to je samo biser....

Samo? Samo biser? Nesto tako vrijedno ne posjeduje mnogo ljudi....ipak je to samo tvoje.

Sto se samnom dogada,iznervirano pomisli i sutne jedan kamencic. U glavi su joj odzvanjale rijeci...samo tvoje....samo tvoje....samo tvoje...

Trebam ga, pomisli te krene hodat natrag prema logoru.

Cula je pitanja i uzvike svojih prijatelja, ali je samo nastavila hodat.

***

Otrcala je u sator te primjetila da su sve stvari pobacane uokolo kao da je netko bio tu.

Da mi je znat ko je sve ovo razbacao, ljuto puhne te pocne pretrazivat sator.

"Gdje je?! Gdje je?!"-pocela je zivcanit.

Istresla je cijeli ruksak te uzdahnula s olaksanjem kad je vidjela ogrlicu na podu.

Biser je samo moj i nitko mi ga ne moze uzeti.....samo moj.....