THE CURSE OF A MYSTIC ISLAND

7.dio

"kako si spavala?"-upitala je baka ulijevajuci im kavu u salice.

"ne bas najbolje."-protrlja oci i otpije gutljaj vrele kave koja joj je jako prijala.

"sto planiras danas raditi? moramo se jos spremit za sutra..."

"znam, to cu popodne. mislila sam se ici okupati, mogu li?"

"moze."

nakon dorucka se spremila i krenula na more.

vrijeme je bilo suncano, ali lucija nije bila bas od volje. putem je sutala kamencice, gledajuci u pod. odjednom se, a da nije bila ni svjesna zabila u nekoga. podigla je pogled i ugledala luku.

"oprosti, nisam te vidjela."

"sve ok, ti vise ne ides u ronilacki klub ili?"

potpuno je zaboravila na to odkada je nasla biser.

"u posljednje vrijeme nisam stizala, morala sam neke stvari rijesiti i to..."-slagala je.

"aha, pa ako si rijesila....ces ici ili?"

"jos cu vidjeti, nisam sigurna."

"pa...oke, vidimo se."-produljio je dalje, u smjeru ronilackog kluba.

na plazi skoro nikoga nije bilo, osim petre matea i jos nekoliko ljudi. bilo je nekako pusto...lucija se smjestila do petre.

"kako to da nikoga nema?"

"ma danas je neka izlozba u centru. mozda zbog toga."

"Aha..."

"mateo, zaboravila sam te pitati gdje je ana?"

"isla je do ronilackog."

"aha..."

jos jednom su se okupali, a zatim su se presvukli u suho i preko stavili odjecu. pjesice su se zaputili prema trgu do kojeg im je trebalo otprilike 15 minuta.

dosli su do glavnog trga. Razdvojivsi se svatko je krenuo svojim putem kuci.

***

"Nasla sam ti ruksak, spremila dvije dekice, vode, hrane i hihijenske potrebstine. Ti si uzmi odjecu i gotova si!"

"Hvala, sad cu."-popela se uz stepenice, do svoje sobe. Na podu je stajao ogorman, zeleni ruksak. Iako je bio natrpan, lucijina odjeca je stala unutra.

Stavila je ruksak pored kreveta i spustila se u dnevni.

"Taman si stigla na rucak."

"I sta imamo?"-upitala je sjedajuci za stol.

"Juhu....znas da sam malo prestara pa ne mogu bas kuhat specijalitete..."-odgovorila je, podizuci lonac s stednjaka.

***
Tisinu u lucijinoj sobi prekinulo je vibracija mobitela.

'Ides van?'-petra

'Neda mi se bas :\'

'A nista, onda se vidimo sutra. ;)'

Sutra....sutra...sutra...sutra...ta joj se rijec ponavljala u glavi.

Gotovo je, odlazi. Dosao je kraj...sutra je tek pocetak tko zna kakvog kraja...

Na tu pomisao nekoliko suza joj se skupilo u ocima. Nije se mogla suzdrzat,vise nista nije mogla drzat u sebi.

Neko vrijeme je ukipljeno sjedila, dok su joj se suze slijavale niz obraze i kapale po odjeci.

***

"Hoces sendvic?"-upitala ju je baka.

"Ne,hvala."-odgovorila je vrpoljeci se po krevetu.

"Pa sto ces vecerat?"

"Jos cu vidjet."

"Dobro,ako sto trebas, zovni me."

Lucija je kimnula i okrenula se natrag prema prozoru.
Promatrala je zalazak sunca koji nije trajao dugo.
Nakon nekoliko minuta mrak se prosirio nebom tjerajuci svaku truncicu svjetlosti. Jedino sto se moglo nadzirat bilo je tamno plavo nebo ukraseno tisucama zvjezda i sjajnim,krupnim mjesecom.

Lucija se ustala i sjela za radni stol. Sve sto joj se dosad dogodilo je pocela zapisivati u biljeznicu koju je koristila za price.
Nije vodila dnevnik al je odlucila da ce ovo ljeto biti ispisano na stranicama njene biljeznice.
Ako uspije ovo s biserom, sve ce tu zapisat i jednoga dana ce se prisjecat sta joj se sve dogodilo.

Uzdahnula je i zatvorila biljeznicu. Otkljucala je mobitel i ugledala jednu poruku.

'Spremna za sutra?'-ana

'Da...ti?'

'Dap...i sta ima?

Dopisivale su se do 11. Lucija je odlozila mobitel, obavila higijenu i legla u krevet.

Zaspala je brze no sto je ocekivala.

****

"Hajde, zakasnit ces!"-bakin glas joj je odzvanjao u glavi.

"Evo..."-promrmljala je mrzovoljno okrecuci se na drugu stranu.

Nakon izlezavanja se ipak odlucila ustati. Pogledala je na sat.

"7:06?!"-uzviknula je trceci u kupaonu s odjecom u ruci.

"Napokon..."-uzdahnula je baka dok je lucija silazila niz stepenice s ruksakom na ledima.-"ajde sendvic ces jest po putu. Vec je 7:15 krenimo!"

Izisle su iz kuce hitajuci u smjeru ronilackog kluba. 100m od ronilackog kluba bio je mol za kojeg su bile zavezane barke svakakvih velecina. S lijeve strane mola je bio ulaz u kamp za turiste.

"U zadnji cas!"-uzviknula je baka dok su prilazile molu. Svi su vec bili tamo.

Dotrcale su do skupine.

"Lucija,ovo sam ti trebala prije dati al sam zaboravila. Zasad nemoj jos otvarat."

Prozila joj je koznu vrecicu i smotuljak neke karte. Lucija je to strpala u torbu.

"I...."-rekla je baka nezadovoljno pruzajuci ruku prema luciji."ono najvaznije."

Utisnula joj je biser u ruku i povukla ju u cvrst zagrljaj.
Lucija se osjecala sigurno,nije htjela da zagrljaj zavrsi. Bio je tako topao i pun ljubavi...

Pogledala je baku kojoj se oci napunile suzama.
"Cuvaj se...."-rekla je tiho i ponovo zagrlila svoju unuku.
Obrisala je suze i pogledala u vodica. Mahao je rukom sto je znacilo da je vrijeme za pokret. lucija je otrcala prema brodu.

"Cuvaj se!"-uzviknula je baka maseci.

"Hocu! Bok!"-odgovorila je i popela se na brod.

Nasla je anu i matea kako stoje naslonjeni na ogradu.

"Hej!"

"Hej! Kako si?"-upitala ju je ana.

"Dobro...."-odgovorila je stavljajuci pramen kose iza uha.

"Pa...izgleda da nase putovanje pocinje!"-rekao je mateo gledajuci u daljinu.

"Izgleda da da...."-slozila se lucija promatrajuci tamnu tocku sred modrog mora.

Napokon zavrsila ✌.
Vote/comment/misljenja?