THE CURSE OF A MYSTIC ISLAND

9.dio

"Sjecas se sto nam je lucijina baka rekla prije puta?"-upitala je matea dok su se ubrzanim koracima piblizavali satoru.

"Sto?"-pogledao ju je zbunjeno.

"Rekla je da ju ne ispusatmo iz vida. Ne smije biti pored bisera cijelo vrijeme.... vec znas sto se moze dogoditi..."-uzadhnula je, a mateo je samo kimnuo glavom.

Dok su prilazili satoru pred njima se stvorio luka.

"Znate li vi sto je s lucijom? U zadnje vrijeme me izbjegava...i pocela se ponasat nekako cudno."

"Kako to mislis? Nesto ti je rekla?"

"Da, pitao sam ju hoce li samnom proc tuda...da vidimo sta drugi rade a i da se javimo mojim prijateljima. Odjednom me prostrijelila pogledom i rekla da odem, da ju ostavim samu i da joj ne mogu oduzet ono sto je njeno....nesto u tom smislu."

"Nesto sto je njeno?"-upita ana sumnjicavo-"ma sigurno je unorna od puta, razgovarat cu snjom. Vjerojatno nije mislila nista od onog sta je rekla."

"Hvala,bok."-pozdravio ih je i odsetao do svog satora.

***

Samo moj...samo moj....-ponavljala je u sebi.

Gladila je biser i promatrala ga. Bio je tamnosive boje, poput tmurnog neba.

Odjednom se trgnula cuvsi suskanje lisca, sto je znacilo da netko dolazi.

Biser je vratila u torbu i pocela "skupljati" pobacane stvari, da ispadne kao da nesto radi.

"Hej! Sta radis?"-cula je anu iza sebe.

"Spremam."-okrenula se i osmjehnula.

"Aha."-pogledala ju je sumnjicavim pogledom te joj pocela pomagati.

***

"Sunce vec zalazi. Krenut cemo za sat vremena kad ovi budu u svojim satorima."-kaze ana zakopcavjuci ruksak.

"Sve je spremno! Ocemo pustit sator da ne bude previse sumnjivo?"-predlozi mateo, a cure se sloze.

"Idem ja vidjet kad ce ovi u svoje satore da mozemo sto ranije krenuti."

"Odi,odi!"-mahne mu ana te se okrene prema luciji-"sto je s tobom i lukom u zadnje vrijeme?"

"Nista, mislim da ga bas i ne zanimam."-slegne ramenima.

"Pa, nijedan decko ne voli cudakinje...."-promrmlja ana tiho, ali ipak dovoljno glasno da ju lucija cuje.

"Cudakinje?"-pita zbunjeno-"hoces rec da sam cudakinja?"

"Ne, al luka je tako rekao."

"Molim?!"

"Da, rekao je da se ponasas cudno i da ga izbjegavas. Malo si preocita uvezi sveg ovog!"-upozorila ju je ana.

"A kako bi tebi bilo? Mislim ipak ti sve znas..."-pocela je glasnije pricat znajuci da ce se ovo pretvorit u svadu.

"Dovoljno nam je tesko, nemoj to pogorsavat. Samo kazem sta mi je on rekao."-pokusala je smirit situaciju iako je znala da je prekasno.

"Sta i kad ti je on uopce ista rekao?"-upitala je podizuci obrvu.

"Maloprije kad si ga istjerala iz satora."

"Kad sam sto? Nisam ja nikog istjerala iz satora!"

"Dobro,dobro."-kaz ana samo da se prestanu svadat. Znala je da se nesto cudno dogada al nikako nije mogla shvatit sto.

Nastala je neugodna tisina. Lucija je nastavila spremat ko da se nista nije dogodilo, a ana je sjedila na podu cekajuci da se mateo vrati.

"Evo me! Pitao sam vodica te mi je rekao da ce sjedit oko vatre veceras, sto je savrsena prilika da se isuljamo."

"Super. Jeste svi spremni?"-upitala je ana, na sto su ono dvoje kimnuli glavom.

***

Svi su sjedili oko vatre, pricajuci i ne obazurajuci se ni na sto drugo.
Njihov sator je bio najudaljeniji tako da je vrlo mala sansa da idmah primjete da ih nema. U satoru su pustili jednu baterijsku svjetiljku i stavili neku deku, da ispadne da je netko unutra.

"Sad!"-prosaptao je mateo dajuci znak da je vrijeme za odlazak.

Izasli su svi troje s ruksacima na ledima. Krenuli su prema sumi. Hodali su jedan iza druhog:mateo,ana pa lucija. Vec su bili nadomak sume no ana je primjetila da se bijela svjetlost krece posvuda.

"Ukljucila si baterijsku svjetiljku?"-upitala je ana luciju koja je bila malo iza nje.

"Ne zasto?"

"Pa ako nisi ti...tko je?"-upita pomalo se okrecuci, a ostali za njom.