Happy Mistakes

24 DIO

Petra P.O.V.

Od kad je Neymar saznao da ce postat otac sve se promjenilo. Naši osjećji su se poceča i bolje se slažemo u svemu. Moja su pluča preplavila njegovom ljubljavju i živim onaj pravi život. Bez svada. Sad je sve doslo na svoje. Napokon mogu normalno zivjet. Svetlost tuce u moje oci i tjera me da otvaram svoje umorne oce. Protrljam oci a kroz moje tijelo prolaze trnci. Gledam sa strane i vidim Neymara koj jos spava. On kao mali anđeo spava. Uskoro čemu se pridružit još jedan mali anđeo. Jedva čekam ih vidjet skupa kako se igraju. Gledam ekran mobitela i vidim da imam poruku od Morene. Nisam se dugo čula s njom od kad sam otišla u Hrvatsku. Gledam poruku i vidim da je poslana u 2 : 8 ujutro. Ludaca moja... Otvaram poruku i citam je .

"Ej Petra jer bi mogla u juto za promjenu me posjetit. Zavrsila sam u bolnici :( "

Kad sam to procitala odmah sam se digla s krevet. Da joj nije mozda nesto se dogodilo. Gledam u ormar i vadim iz njega trenirku i majcu. Oblacim se odlazim u kupaonicu i obavljam jutarnju higienu i vežem neuredan rep. Ostavljam poljubac na Neymarov obraz i poruku sa strane da se ne zabrine. Oblačim starke i izlazim iz kuce. Zovem taxi i govorim mu adresu bolneice gdje je Morena. Brzo dolazim do bolnice i do 5 kata gdje je njuena soba. U cekaoni vidim nervorznog Dania i odmah dolazim do njega.

"Dani sto je Moreni?"

"Ponoci je dobila trudove pa sam je odveo u bolnicu. Ali to nije nista cudno jer je trebala uskoro rodit"

"Zasto me niste zvali?"

"Nismo htjeli te probudit"

"S ovakvim stvarima me je briga jer sam umorna ili nisam. Koliko je unutra?"

"Dva sata"

"Nadam se da nije ništa ozbiljno"

Sjela sam na stolicu i duboko uzdahnula. Nadam se joj se nije ništa dogodilo a kamoli djetetu. Doktori su poceli izlazit iz sale.

"Daniel Alves??"

"Tu"dignuo se i dosao do doktora. Nesto su pricali ali ih nisam mogla cut. Ali po izrazu lica mogu vidit da je ozbiljno. Dani je spustio suzu i pozdravio se s doktorom. Dosao je do mene i zagrlio me. Plakao mi je na rame. Bio je tako unisten.

"Dani reci mi sto se dogodilo. Plasis me"

"M....Morena je...."

"Je sto?!"

"Umrla je"suze su se slivale s njegovih ociju. Nesto me je presjeklo u srcu. Nemoguce! A-ali kako zasto?

"A djete jeli je ono zivi?"

"Je...."

Zagrlila sam ga najace sto mogu. Pocela sam se i ja plakat. Najbolja prijateljca m je umrla. Ostala sam sama. Ona nije to zasluzila. Zasluzila je zivjet sretna s Daniom.

"Dani mozemo li vidjet djete?"

"Idem pitat doktore"

Ustao se i otisao do neke medinsiske sestre i pitao ju. Pokazao mi je prstom da dodem. Dosla sam do njega i dosetali se do nekog hotela koj je imao veliki prozor. Pogledala sam kroz njega i vdjela mnogo beba. Medicinska sestra je usla i uzela jednu koja je bila najmanja od svih. Po plavom ogrtacu se vidi da je decko. Donjela je djete i predala ga Daniu.

"Kako ces ga nazvat?"

"Nazvat cu ga Leo"

Mali Leo je otvorio oci i osmjehnuo se. Daniu se pojavio mali smjesak na uglu usnica. Nasmjesila sam se. Da je Morena tu bila bi sreta kad bi ih vidjela zajedno. Osjetila sam sve snazne ruke odo svog struka i naglo se okrenula. To je bio Neymar. Samo sam ga zagrlila. Suza mi je potekla kad se sjetim sto se dogodilo.

#Ej ribice sto je?" obrisao mi je suzu palcom

"Morena ona je umrla"

Prasnula sam u plac a on me je samo zagrlio. Nemogu si to oprostiz da mi je najbolja frendica mrtva. Zabila sam svoju glavu u Neymarova prsa i jos jace zaplakala. Neymar se odmaknuo u pogledao u Lea.

"Kako se zove"

"Leo" Dani je odgovorio kratko sa suzom radosnicom u ocima. Treba bit jak sad u ovoj situaciji.

"Mogu li ga primit?" dosla sam do Dania i pitala ga. Pruzio mi ga je a ja sam ga uzela u svoje narucje. Leo se nije prestao smjesit. Bio je tako sladak. Imao je tamniju put na Dania i njegove oci. A sve ostalo je bilo na Morenu. Zuta boja kose. Oblik lica. Nos i usta. Primio me je svojim malim rucucama prst. Bio je tako sladak. Neymar me je zagrlio s leda i promatrao malog Lea. Vratila sam ga Daniu. Dani nije skidao osmijeh s lica kad ga je gledao. Zavibrirao mi je mobitel i maknula sam se od ostalih i javila se.

"Jesam li dobio Petru?" cuo se dubok poznat glas

"Da ja sam. Tko si ti?"

"Vidjet ces ako izades iz bolnice. Cekat cu te vani kod klupice"

Poklopio je i vratila sam mobitel u dep. Vratila sam se Neymaru i Daniu.

"Decki idem ja malo van"

"Oces da idem s tobom?"

"Netreba... Budem se ja brzo vratila" Otisla sam do lifta i stisnula gumb prizemlje. Lif se spustio do prizemlja i vrata su se otvorila. Izasla sam i krenula prema izlazu. Pokraj mene su samo ljudi zurno prolazili. Izasla sam i vidjela nekog covjeka kod klupice. Dosla sam do njega. On se okrenuo. Lice mu se nije vidjela do kapuljace. Maknuo je kapuljacu a meni je srce ubrzano kucalo....

"Petra napokon" poceo mi se priblizavat da ga zagrlim ali sam se samo maknula

"Josip kako? Zar nisi u zatvoru?"

"Pustili su me"

"Sto zelis od mene"Bila sam previse uplasena

"Petra molimte oprosti mi. Bio sam kreten. Nisam znao sto sam skrivio da si me ostavila i otisla Neymaru. Ljutio sam se na tebe taj dan. Neznam sto mi je bilo da te silujem. Ali u zatvoru sam skuzio gdje sam pogrijesio. Molim te jer mi mozes oprostiit?"

"Josip neznam... Molim te odi"

"Samo zelim znat oces mi li oprostit"

"Josip budem ti rekla kad razmislim. A sad odi molimte."

"Uredu" maknuo se od mene i krenuo u suprotnom smjeru. Ja sam sjela na klupicu i duboko uzdahnula. Samo od jedanput se stvori i trazi oprost. Mozda bi mu mogla oprostit a sto ako me prevari?. Moram razmislit o svemu. Pocela je kisa. Vratila sam se u bolnicu deckima. Dosal sam u lift i dovezla se do 5 kata. Tamo su bili Neymar i Dani. Nesto su pricali. Ja sam samo spustila pogled i dosla do njih.

"Uzeli su Lea?"

"Da"

"Petra jesili dobro?"

"Jesam" Primila sam ga za ruku jos uvijek spustenog pogled. Nemogu mo jos rec da se Josip vratio. Pogotova u ovakvom trenutku.....