Happy Mistakes

20 DIO

Petra P.O.V.

Sjedim bezvoljno na kaucu. Danas me nista nemoze oraspoloziti. Ustala sam na ljevu nogu. Valjda? Morena isto nesto nije dobre volje. Dan je bio vruc. Nije mi se dalo izlazit u grad. Uzivam u hladnom stanu i internetu. Listam novosti na instagramu i nalazim staru sliku od mene i Neymara. Srce me je pocelo stezat. Ruke trest. A pred ocima mi je sve opet bilo mutno. Proklete suze opet osjetim na svojim obtazima. Nemogu ih izbjec. Sam pomisao na Neymara suze lete samo od sebe. Morena dolazi do mene i cvrsto me grli. Ona mi je jedini oslonac.

"Molim te nemoj plakat"

"Ali kako. Kako da se ne placem kad znam da sam ga izgubila"

"Treba ti vremena da sve dode na svoje mjesto. Mozda u skoroj buducnosti ce te bit skupa"

"Nemoj mi to spominjat"

"Necu"
I tak svaki dan. Petra place zbog NJEGA. Jadna Morena mora to gledat. I njij je tesko. Dok Petra place s druge strane Neymar je u depri. I on place. Prokleto place zbog nje. Zvijeme ljeci sve ali s njim se i ljudi mjenjaju.

Neymar P.O.V

Lezim u krevetu i neizlazim iz sobe. Nisam dobre volje. A tko bi i bio da je na mojem mjestu. Gledam u stop i razmisljam o tome di sam pogrijesio u zivotu da mi svjet tako vraca. Sto ne zasluzujem bit sretan? Voljen? Zasno ne zasluzujem bit pokraj neke voljene osobe.... Cini se da nisam vrijedan zivota. U razmisljanju me je prekinuo mobitel. Dobio sam poruku od Petre.
"Mozemo li se nac kod onog parkica gdje je sve zapocelo?"
"Da moze"sjetio sam se tog parkica. Kad mi je rekla da prekidamo. Previse bolnih sjecanja imam na to mjesto.
"Mozes odmah doc?"
"Mogu. Vidimo se ;)"
"Vidimo se :)"

Stavio sam mobitel u dep i ustao se i izasai iz sobe. Spustio sam se u dnevnu sobu gdje je bila Raff.

"O napokon je netko izasao iz sobe. Kuda si se spremio"

"Idem se nac s Petrom"

"Uuu opet ce tu neceg bit"

"Da nadam se"

"Sretno"

"Hvala"

Izasao sam iz kuce a na mene je skocio Poker. Barem je on sretan. Podragao sam ga i izasao iz dvorista. Do tog parkica ima 5 minuta pa cu malo prosetat. Hladan zrak mi je poceo puhat na lice. Nebo se zaoblacilo ali nije padala kisa. Kao i onaj dan. Bilo je isto takvo vrijeme. Jesensko ...

Sve sareno. Samo sto sam tog dana nju jos imao dok nismo prekinuli. A sam je nemam. Dosao sad do parkica i vidio nju kako sjedni na ljuljacki. Dosao sam do nje i sjeo na njuljacku pokraj.

"Ej"

"Ej"

"Htjela sam te nesto pitat"

"Da ajde reci"

"Ja idem sutra nazad u Hrvatsku jer bi htjeo ic samnom. Kao PRIJATELJ"to prijatelj je posebno naglasila

"Pa mogao bi"

"Tnx"

Zagrlila me je. Uzvratio sam joj zagrljaj.

"Mogu li te poljubit?"samo je izletjelo iz mojih ustiju a ona se zahihotala.

"Probaj"

Piceo sam joj se preblizavat a on se ustala s ljuljacke i pocela trcat.

"Prvo me uhvati"

Poceo sam trcat za njom. Stalno smo trcali u krug. Poceo sam ubrzavat a ona je naglo se zasustavila. Ja sam pao na nju. Gledao sam je u oci. Ona se samo zahihotala. Vrijeme je stalo kad ju gledam. Samo ja i ona lezimo na liscu. Ima li ice romanticijeg.