We're Taking Over The World [ROBD - II. sezona]

Part 5

Budim se u praznoj bijeloj sobi. Očajnički sam željela pomaknuti nogu ali me boljela, kao i ruka i glava. Mogla sam vidjeti čvrste zavoje oko ruku.

U sobu je ušao visoki čovijek u bijeloj kuti i sa nekakvom tablom u rukama.

"Tko ste vi?" zbunjeno pitam.

"Ja sam tvoj doktor, došao sam te pregledati." ljubazno mi se osmjehnuo. Pregledati? Zašto?

"Što radim ovdje?" trebala su mi objašnjenja. Odmah.

"Smiri se, doživjela si nesreću, trebala bi se odmarati." ležerno je rekao.

"Nesreću? O čemu Vi to govirite?" bila sam zbunjena, jako.

"Sve ćete saznati, sada vas netko želi vidjeti." Rekao je te izašak iz sobe. Kako se usuđuje samo me tako ostaviti u neznanju.

Vrata su se otvorila, a u sobu je ušao... O MOJ BOŽE!! LOUIS TOMLINSON!!! Ne mogu vjerovati da je u mojoj sobi stvarno čan One Directiona, Louis Tomlinson!!!!!

"Zita!! Bože, jesi dobro!?" zatrčao se prema mom krevetu i sjeo na rub uz mene. OMG!! On zna moje imee!!! Suze su mi krenule. Ja sam ogromni Directioner! "Što ti je? Zašto plačeš?" Izgledao je zabrinuto. Ne mogu vjerovat da se ovo događa!!

"Jesi ti stvarno Louis Tomlinson?" kroz suze sam izustila. Nisam se mogla prestati čuditi. Kako reagirati uopće, ne mogu vjerovati!

"Molim?" u čudu je podignuo obrvu. Bože kako je sladaaak! "Naravno da sam ja, Zita, koji vrag pričaš?" zbunjeno me gledao onim očima koje su me gledale na plakatu u mojoj sobi. OMG! OMG! OMG!

"O MOJ BOŽE!!!" vrisnula sam te naglo stavila ruku na usta. Nitko ne voli fangirling! Kvragu, pobjeglo mi je.

"Da zovem doktora?" upitao je okreću ći se i ustajući. Htjela sam ga zaustaviti. Pa koliko često imaš priliku sresti Louisa Tomlinsona koji ti zna ime. Preteklo me naglo otvaranje vrata.

"ŠTO SE DOGODILO ČUO SAM BUKU?!?!" u sobu je uskočio visoki dečko sa kariranom košuljom oko struka, Liam Payne. Došlo mi je da se onesvjestim. Emocije su mi se mješale i stvarale oluju u meni. Uzbuđenje, sreća. Htjela sam vrištati.

Je li ovo raj? Prvo Louis Tomlinson, a sada Liam Payne!!! Ako kroz ta vrata uđe Niall Horan ili Zayn Malik ili Harry Styles mogu umrijeti na miru.

"LIAM PAYNE!!" nisam se mogla suzdržati. Ponovno sam briznula u plač. Rastvorio je oči i pogledao u Louisa koji je još uvijek sjedio pored mene zatim se zaletio prema meni i zagrlio me.

"Nisam znao da sam ti toliko falio-" zbunjeno je pričao dok mi je držao glavu. Tresla sam se. Liam Payne me grlio!? Ne mogu vjerovat!!

"Svakim danom otkad znam za vas sanjam da ste uz mene." promucala sam ne puštajući ga. Ako ga već mogu grliti neka to bude dugo. Znam da se ovo više nikada neće dogoditi.

"Što?" zbunjeno je viknuo, a glas mu je puknuo.

"Nisam htjela da ispadne jezivo! Svaki Directioner sanja o vama. Ne mogu vjerovat da ste tu!" suze su mi se nizale jedna za drugom. Opravdavala sam se.

"OK, Zita koji ti je vrag? Kao prvo, zvučiš kao da nas prvi put vidiš, a kao drugo, ti nas znaš dugo i hejtala si nas toliko." odmaknuo se, ne. O čemu je on pričao. Mislim da bih zapamtila da sam srela One Direction, pa oni su moji idoli.

"Je li istina?" vrata su se otvorila i onaj jaki muški glas koji me svaki put bacao u trans se začuo dok je kovrčava kosa ušetala u sobu.

"H-H-HARRY S-S-STYLES." promucala sam šokirano. Uzmi me Bože! Doživjela sam sve što sam htjela, dobro, fale još dva ključna člana, ali sam zahvalna i za ovo.

"O ne." spustio je glavu razočarano. Zar sam tako loši fan?!

* * *

I dalje sam ležala na krevetu u nevjerici. Maloprije su mi iz sobe izašli Louis Tomlinson, Liam Payne i Harry Styles. Ne mogu vjerovat da se ovo događa. Jedino što me muči je zašto su bili tako tužni kada sam im se obradovala. Jesam bila prenaporna? Gdje sam pogriješila?

Vrata su se ponovno otvorila. U sobu je ištetala niska vitka djevojka otprilike mojih godina vatreno crvene kose. Bila je zbilja lijepa. Nepomično je stajala na vratima.

"Oprosti, trebaš li nešto?" upitala sam ju. Pogledala me predivnim očima i jedna suza joj je kliznila niz obraz.

"Zdravo Zita." projecala je. Otkud ona zna moje ime?

"Nije da te želim uvrijediti ili što, ali, tko si ti?" tiho sam završila. Još jedna suza joj je kliznula niz obraz "Nemoj plakati, ne stoji ti lijepo." pokušala sam ju utješiti dok se približavala mom krevetu. Nisam razumjela zašto plače, ali mi je djelovala tako tužno da ju nisam mogla gledati.

"Oh Zita, kad bi ti barem razumjela." zagrlila me. Tko je ona? "Eleanor." prošaptala je tiho, gotovo nečujno. To je valjda njeno ime. Nije lijepo da ju pitam. Valjda joj je to ime.

Odjednom se ustala, poravnala crnu košulju, obrisala odbjegle suze i otisnula mi kratak poljubac na čelu. Ne razumijem zašto, ali bilo je slatko.

"Moram ići, netko drugi te želi vidjeti." prošaptala je već s vrata i izašla. Čekala sam nestrpljivo osobu koja me htjela vidjeti. Nisam to dočekala. San me predvladao i ubrzo sam usnula.

* * *

Umom sam se probudila, ali nisam otvarala oči. U pozadini se vodio razgovor. Dva glasa su mi bila poznata, vjerovatno nije moguće, ali nema veze, a druga dva nisam prepoznala. Razgovarali su o meni koliko sam mogla čuti.

Slučajno sam pomaknula ruku. Kvragu, sada se moram buditi.

"Pomaknula se." prošaptao je jedan od nepoznatih glasova. Bio je ženski, sigurna sam.

"Jesi li sigurna." začula sam glas skroz blizu sebe i bio je jako poznat. Nema šanse da je to to. Sigurno umišljam. Nastupila je kratka tišina "Ako me čuješ, molim te otvori oči, trebamo te." osjetila sam dah na svome uhu i blizinu opet onog poznatog glasa. To je to, moram se uvjeriti jesam li u pravu.

Otvorila sam oči i prvo što mi je upalo u oko je lik muškarca skroz sličnog meni, ali zbilja sličnog. Pogledom sam preletjela sobom pa sam uspjela uočiti i mladu djevojku plave kose i predivnog nasmijanog lica, ali ukrašenog suzama. Tada me pogodilo. U sobi sam ugledala njih. Nisam se prevarila. Na stolici uz prozor je sjedio ni manje ni više nego Niall Horan. Pogledom sam preletjela sobom ugledavši tamnu kosu i tamne misteriozne oči koje sam uvijek lajkala. Zayn Malik?! Ovo nije moguće! Ovo se ne događa!