We're Taking Over The World [ROBD - II. sezona]

Part 6

"Malik? Zayn Malik?" tiho sam progovorila gotovo ne trepćući.

"I ja sam ovdje." začujem Nialla. Ozbiljno želi pričati sa mnom. Ok, netko me zajebava. Ovo nije pravi Zayn Malik, niti Niall Horan, a ono nisu bili pravi Liam Payne, Harry Styles i Louis Tomlinson. To nije pravi One Direction.

"Zašto mi lažete?" naljutila sam se. Nema teorije da su uopće pušteni ovamo.

"Wtf? Mislim da su ti lijekovi malo prejaki." "Zayn" se javio.

"Tko vas je unajmio? Kako znate da volim 1D? Nije lijepo kada puštaš suze radi nekoga, a oni fake." okrenula sam glavu prema vratima. Nisam znala gdje gledati.

"Znam da si izgubila pamćenje, ali-" počeo je Niall navodno. Ja sam što?!?

"Ja sam što!?" viknula sam usoravivši se u krevetu. Wrong move. Istog trena mi je tijelom prostrujala tupa bol.

"NIALL!!" viknuo je netko s vrata. O krasno, Fake Louis.

"Ups." FN, kratica za Fake Niall, se uhvatio za usta.

"Koji se vrag događa!?" vikala sam dok mi je glas pucao. Nikada nisam imala moćan glas.

"Zita, smiri se, sve ćemo ti objasniti." u sobu je ušao Fake Harry. Ne mogu vjerovat da sam se toliko radovala.

"Zašuti! Samo zašuti!" vikala sam još uvijek duboko dišuči. Pokušavala sam se smiriti jer me vikanje doslovno ozljeđivalo "Sada vas molim da izađete i zovete moju mamu." smireno sam dodala. Nisu ništa rekli samo izašli pognute glave.

"Zita, vjeruj mi, sve će biti u redu. Dopusti mi da pričamo." približila mi se djevojka koja je cijelo vrijeme ovdje, ona plava.

"Vjeruj svome bratu." dodao je muškarac koji je izgledao kao ja. Imam brata? Otkad ja to imam brata?

"B-b-brat?" promucala sam zureći u njega. Nije ništa rekao samo kimnuo glavom potvrdno.

* * *

I dalje sam ležala u svom krevetu u bolnici. Bezizražajno sam buljila u zid ispred sebe. Razmišljala sam kako sam ja loša osoba. Prvo budem dovoljno glupa da povjerujen da je 1D u mojoj sobi i da me poznaje, zatim ne poznajem vlastite prijatelje, a sad i brata, blizanca brata. Zašto je moj život toliko kompliciran.

Vrata sobe su se otvorila, a unutra je ušla žena u 40-tima. Točnije 42-oj godini. Suze su mi se skupile u očima kada sam ugledala tu ženu koja me rodila. Ne znam koliko sam bila u komi ili što već, ali mi je mama izuzetno nedostajala. Ona je moja najbolja prijateljica.

"Malena moja." mama je briznula u plač zagrlivši me. Ona mi ne bi lagala. Objasnit će mi što se događa sa mojim životom.

"Mama, što se događa? Tko su oni ljudi?" nesigurno sam upitala mamu.

"Koji ljudi srce?" upitala me najblažim i najmirnijim tonom ikada.

"Maloprije su tu bili ljudi koji su se predstavljali kao One Direction. Zašto bi to netko napravio mama?" pomislila sam da ću se rasplakati. Toliko se emocija nakupilo u meni, ali ja ne plačem. Jača sam od toga!

"Zita, to JE One Direction. Zar se ne sjećaš da ti je Louis bio najbolji prijatelj?" objasnila je. I ona mi je lagala. Zašto svi očekuju da ću samo tako pasti na neke lažnjake.

"I ti mama?" sada sam briznula u plač. Nisam se više mogla suzdržavati. Okrenula sam glavu na drugu stranu. Nisam više ni bila sigurna da je to moja majka. Svi mi samo lažu. Šutile smo dok ja nisam osjetila ruku na ramenu.

"Vidi." prošaptala je nakon što sam se okrenula. U ruci je imala sliku koncerta One Directiona, a na slici- ja.

"Koliko je teško fotoshopirati?" sarkastično sam rekla. I dalje sam išla po svome.

"Još uvijek mi ne vjeruješ? Vidi ovo." pružila mi je sliku malog dječaka i male djevojčice. Tu sam sliku vidjela na Louisovom instagramu. To je njegova mala rođakinja.

"Otkud ti slika Louisove rođakinje?" zbunila sam se.

"To si ti!" viknula je okrenuvši sliku. Iza je bila posveta i to specifičnim rukopisom moje prabake koja više nije sa nama. Čuvaj mi dječicu Irina. Pred njima je cijeli život, a ovo je veliki svijet. Pazi na njih. -21.12.2011.

O moj bože.

"Hvala mama, sada sam 100% sigurna da su to lažnjaci." zakolutala sam očima. Ja pa da poznajem One Direction?

"Zašto ne vjeruješ? Pa nije da si bila neki preveliki fan njih? Koliko znam prezirala si njihov bend." mama mi je govorila.

"Kako to uopće možeš reći?! Oni su moj život!" vrištala sam. Ja pa da ne volim One Direction? Smiješno.

"Ne znam što se događa u tvojoj glavi, ali ne možeš tako osuđivati i odbacivati prijatelje i-" počela je, ali sam ju prekinula.

"Oni nisu moji prijatelji i pogotovo nisu One Direction." ponovno sam zakolutala očima.

"Dobro onda pošalji nekome od njih poruku. Hajde, svi te prate na twitteru zar ne? Pa hajde, pošalji im poruku i pitaj za nešto što nitko drugi ne zna. Ovi dečki koji su bili tu će to znati. Samo probaj kad si takva. Hajde." mama je već znatno živčanila i izuzetno brzo govorila pokazujući na moj mobitel.

"E pa da znaš i hoću pa ćemo vidjeti. Ja mogu prepoznati sve njih, pogotovo Zayna Malika!" zgrabila sam mobitel i brzinom svjetlosti upalila twitter i prvo ime koje sam ugledala bilo je Liam. Zašto ne.

- Oprosti što te pitam ovo, ali moram mami nešto pokazati. Možeš li mi reći jednu stvar koju nitko na ovom svijetu ne zna osim tebe i dečkiju. Obećavam da neću nikome reći, samo moram mamu uvjeriti xx

Zaključala sam mobitel i pogledala mamu koja je sve pratila sa znatiželjom. Zbrzo mi je mobitel zavibrirao i sigla je poruka od Liama.

- Znaš da smo proživjeli nesreću kao i cijeli svijet, ali nitko ne zna da je u tom autobusu stradala i jedna cura, a dvije su samo lakše ranjene. Molim te ne pričaj to nikome. Usput, pozdravi tetu Irinu - Liam xx

A-HA! Stavila sam mobitel mami pod nos da pročita poruku. Hoće li ovo znati- ČEK?! TETU IRINU?! KAKO ON ZNA DA SE MOJA MAMA ZOVE IRINA I ZOVE JU TETA.

"O slatkica moja, opet će on meni pomoći u kuhinji." mama se nasmijala, a ja sam bila zbunjena, jako zbunjena "Dečki! Uđite!" mama je malo povisila ton nakon čega su se vrata sobe otvorila, a unutra ušli isti oni dečki od maloprije.

"Zita, znaš da si ti ta cura." prišao je onaj koji je izgledoa kao Liam i mahao srebrnim iPhonom 6 meni ispred nosa. Da ja sam stalker, znam da pravi Liam ima isti takav mobitel. Nisam mogla doći do zraka "To sam ja." smireno je rekao.

"To smo mi." javio se ostatak. Suze su mi navrle u oči i nisam ih mogla zaustaviti.