We're Taking Over The World [ROBD - II. sezona]

Part 18

"Večeras je koncert." kaže Liam nekako sjetno, a dečki se pogledaju međusobno.

"Možete vi to. Vjerujem u vas. Barem pokušajte. Za fanove." rečem i stisnem Louisu ruku.

"Hajde dečki, vi ste One Direction. To ništa ne može promijeniti." Steph kaže.

"Mislim da moramo probati. Pa nemamo što za izgubiti." Niall slegne ramenima, a dečki kimnu. Najgore je reći fanovima.

* * *

Nakon dugo vremena, konačno sam pričala sa Dannyem kako spada. Boli me što mi je jedno vrijeme bio stranac, a toliko toga smo prošli skupa. Ne mogu reći kako je kao Louis jer je Lou osoba koju poznajem cijeli život tako da se ne mogu mjeriti, ali mogu reći da ga stvarno volim. Ne znam kako bi izdržala bez njega u školi.

"Hej, Z-Z." nasmiju mi se smeđe oči na ekranu laptopa. Ležala sam potrbuške na svom krevetu. Bilo je vrijeme ručka pa su dečki i cure bili u kuhinji. Ja nisam bila gladna.

"Bok Danny." nasmijam se tek toliko koliko sam mogla. Još nisam probavila Zaynov... odlazak.

"Što ti je?" uspravi se na stolici koliko sam vidjela.

"Ma ništa. Samo sam umorna." zagrizla sam usnicu. Nisam mu mogla reći, pa bio je Directioner, slomilo bi ga, a sada mi stvarno ne bi pomoglo vidjeti Dannya kako plače nakon onoliko suza.

"Zbilja misliš da meni možeš lagati?" podigne jednu obrvu.

"Ne, Danny, ali stvarno, dobro sam." blago se nasmijem.

"U redu, shvaćam. Ne želiš pričati o tome." podigne ruke, a ja samo pognem glavu "Nego, kako turneja, zabavljaš se?" nasmije se srdačno pokazujući kristalno bijele zube. Taj dečko je stvarno bio predivan. Nemojte me krivo shvatiti, mi smo prijatelji.

"Super je. Svi se lijepo provodimo iako mi nedostaju svi doma i Matt." objasnim, poznavao je moju obitelj. Pričala sam mu često, a i osobno su se upoznali dok je moje sjećanje bilo na putovanju.

"A ja ti ne falim." napravio je najslađi puppy face.

"Nah, naporan si." nasmijem se sama sebi, a on otvori usta praveći se uvrijeđen, ali se zatim nasmije.

"Moram ići, dečki me zovu, ali čujemo se večeras?" rečem nakon što glas Harrya Stylesa odjekne sobom.

"Naravno, vidimo se." prekine skype poziv, a ja se ustanem.

"ZITA!!" opet glas, ali više kao vrisak. Pa kvragu Harry imam uši. Namrgođeno izađem iz sobe i dođem do ekipe.

"Što je tako važno?!" viknem na njih.

Svi su gledali u pod. Progurala sam se pored njih te prasnula u smijeh. Na podu je ležao Harry, a uz njega Eleanor, a face su im bile pune šlaga. Brzinski sam izvadila mobitel i poslikala ih nakon čega su ruke pune šlaga uhvatile moj mobitel gadno ga mažući.

"Harry!!! To mi je novi mobitel!!!" viknem na njega. On mi vrati mobitel, a ja ga uzmem za rub i stavim na krpu u kuhinji. Mobitel je bio ugašen. Naravno da se ugasio.

"Sorry, ali nema slikanja." nezainteresirano kaže. Lako njemu reći, ja nemam brdo love da si stalno kupujem novi mobitel. Mama će me ubiti!!!

"Smiri se Z, nabavit ćemo ti novi." Louis me naglo uhvatio za ruku zbog čega sam zateturala i opalila glavom u njegova prsa. Krasno, a nisam niti primjerila kako sam se panično šetala okolo.

"Ne, ON će mi nabaviti novi!" viknem pokazujući na Harrya koji me zbunjeno gledao. Da, Harry, hoćeš.

"Kako god." zakoluta očima. U tom mu se trenu tanjur šlaga nađe u njegovoj faci.

"ONA PUCA I ONA POGAĐA!!" viknem napravivši pozu nekakvog bildera. Nevjerojatno kako sam precizno pogodila. Šlag mu se slijevao sa lica dok me u nevjerici gledao. Eleanor je skoro počela plakati od smijeha.

"Sam si to tražio." kaže Niall popraćen našim smijehom. Harry bijesno ustane i ode prema kuhinji putem gurnuvši mene ramenom. U sljedećem trenutku se nađem s glavom u kolaču, mojoj kremšniti. Harry ostavi tanjur na mome licu pa ga ja maknem stojeći ukipljeno. Kada otvorim oči svi su stajali mirno i šutili. Pratili su moj sljedeći korak. Znaju da se sa mnom ne šali nitko. Ja sam umjesto da ispljuskam Harrya, prstom zagrabila kremu sa lica i pojela.

"Moram priznat Liam, super si napravio kremšnite." nasmijem se, a svi odahnu i nekako neugodno se nasmiju. Znam da sam rekla da neću napljuskati Harrya, još. Imam ja drhgih planova.

* * *

Večer je brzo došla. Sve dečke je tukla nervoza zbog koncerta. Kako će reagirati fanovi. Sjedili smo u backstageu dok su dečki nervozno hodali prostorijom.

"Priberi se, Niall!" viknula sam i okrenula ga prema sebi za ramena.

"Ovo neće biti dobro, znam da ovo uopće neće biti dobro." paničario je Louis hodajući sa rukama na glavu.

"Smiri se, Lou. Fanovi će shvatiti. Zayn je sam odlučio i nije na nama da ga osuđujemo." pokušavala sam djelovati smireno, a sve što sam govorila je i mene sve više tjeralo u suze. Smiri se Zita.

"Vrijeme je." iz smjera pozornice je došao Liam i duboko uzdahnuo. Krenuli su sve do dijela pozornice gdje iz Directioneri još uvijek nisu mogli vidjeti. Osjetila sam Harry koji je bio oslonjen na moje rame. Tresao se. Okrenula sam se.

"Harry Styles se trese!?" počela sam se smijati iako mi baš i nije bilo do smijeha.

"Šuti." promrmljao je. Znala sam da je užasno teško reći im za Zayna, ali konačno sam imala priliku zafrkavati Harrya, morala sam ju iskoristiti.

"30 sekundi!" rekao je netko iz osiguranja nakon što su dobili mikrofone.

"Počinjemo sa Midnight Memories?" upitao je Harry nakon čega su dečki potvrdno kimnuli. Učinili su svoj mali predshow sa rukama i izašli nakon što je pjesma počela svirati.

Završila je i pjesma, a nervozu sam osjetila do dijela iza pozornice. Bilo je vrijeme.