We're Taking Over The World [ROBD - II. sezona]

Part 7

Konačno sam puštena iz bolnice. Dečke nisam već par tjedana vidjela. Zadnji put kada su bili u posjeti otkrili su ih paparazzi pa im je zabranjeno dolaziti. Još se nisam naviknula da sam dobra sa ONE DIRECTIONOM!!

Bila sam spremna otići kada je u moju sobu ušla mama. Zagrlila sam ju u iščekivanju.

"Kako si? Jesi bolje? Sjećaš li se ičega?" ispitivala je mama kao i svaki put kada bi došla.

"Dobro sam mama, ali što se tiče sjećanja, pa, nije dobro. Mislim, slike mi dođu u glavu djelomično, ali čim počnem povezivati jednostavno izblijede." tužno sam pognula glavu.

"Sigurna sam da će sve doći na svoje." mama me još jednom povukla u zagrljaj te smo se uputile prema izlazu.

* * *

Došla sam kući i užurbano otvorila vrata. Odmah sam začula viku i smijeh. U dnevnom boravku su sjedili Niall, Harry, Liam, Zayn, Louis, Steph, Eleanor, moj brat Matt, Louisova mama i neki nepoznati muškarac. Imao je plavu kosu i tamne smeđe oči. Stvarno je bio zgodan.

Prišao mi je i povukao me u zagrljaj. Preko njegovog sam ramena dečkima pružila tko-je-ovaj-lik-i-zašto-me-grli pogled. Niall je samo kimnuo glavom i rukama mi dao znak da se smirim.

Odmaknuli smo se te je misteriozni dečko progovorio.

"Znam da me se ne sjećaš pa da ti se predstavim. Ja sam Daniel, ali ti me zoveš Danny. Upoznali smo se u školi u Švedskoj." dečko se nasmijao.

"Bok?" zvučalo je kao pitanje pa sam zagrlizla usnicu. Taj Danny nije obraćao pažnju pa sam prišla ostalim i zagrlila ih.

* * *

"Imaš li ikada dojam da ti nešto nedostaje?" sjedila sam s Niallom na balkonu mamine i tatine sobe. Niall je progovorio.

"Otkud sad to?" zagrcnem se iznenađena njegovim pitanjem.

"Ne znam, ali imaš li?" sjetno se zagleda u daljinu. Što mu je?

"Krivu to osobu pitaš." nasmijem se i podignem ruke. Ne sjećam se pola života i on me pita fali li mi nešto.

"Oh, oprosti." Niall se neugodno uspravi shvaćajući što je rekao.

"Talk to me! Počašćena sam što razgovaram s Niallom Horanom pobogu." nasmijem se i prijateljski ga lupim po ramenu. Nakon što sam shvatila što sam napravila dah mi zastane. Lupila sam Nialla Horana!! "Oprostii molim te!!" panično ga počnem dragati pi ruci.

"Isuse kako si čudna. Smiri se i sjedni tu. Nisam grančica pobogu." stavi ruku na čelu i počne se smijati. Neugodno se nasmijem.

"N? Što ti je." pogledam ga ispod brade. Jesam ja to njega upravo nazvala N? Glupačo!

"Ma zaboravi. Sve je u redu." ispljune nakon uzdaha "Idemo, teta Irina pravi muffine!!" usklikne radosno. Izbjegava ovu temu pa onda bolje da ne pitam.

Ustali smo i uputili se u meni dobro poznatu kuhinju. Čudno je kako se sjećam obitelji i svoga doma, ali imam jako veliku rupu negdje gdje su bile neke uspomene. Nisam sigurna ni da ih ima, ali znam da nešto nedostaje.

"Hej vas dvoje! Točno na vrijeme." dovikne Harry uzimajući svježi muffin sa tacne.

"Umirem od gladi!" skočim na stolicu i zgrabim čokoladni muffin.

"Ja ne bi izdržao na onoj bljuvotini iz bolnice." Zayn napravi zgroženu facu. Ja se počnem smijati.

"Nisam to jela glupane." nastavim se smijati. Svi me čudno pogledaju osim Matta koji mi namigne.

"Ja sam joj donosio nešto normalno za pojesti." nasmije se.

"To je legalno!?" ponično je rekao Liam.

"Je ako vi budete šutili." zločesto sam se nasmijala, a oni su me popratili, više iz straha. Cure su zakon.

* * *

"Hej Z! Možeš doći na trenutak?" začula sam glas dok smo se izležavali na kauču. Louis.

"Kaži Lou?" okrenem se prema njemu i usmjerim mu pažnju.

"Dođeš tu?" naglasi riječ 'tu' pokazujući prstom na mjesto do njega. Zavrtim očima i nevoljko ustanem.

"Reci?" ne zainteresirano kažem.

Louis nije odgovorio već me povukao za ruku i ugurao u sobu.

"Hej! Čemu to!?" viknem.

"Što ti je rekao?" ljutito kaže Louis gledajući me u oči i gotovo ne trepćući.

"O čemu ti pričaš?" zbunjeno i pomalo zabrinuto odgovorim.

"Što. Ti. Je. Rekao?" rastavi riječi i ponovno upita.

"Ma tko?!" već iznervirano viknem.

"Niall, nisam ga vidio ovakvog otlad ga znam, što se dogodilo na balkonu?!" vidno je bio zabrinut za svojeg prijatelja.

"Ništa specijalno, smijali smo se i glupirali." zamišljeno pogledam kroz prozor. Pitanje! "Ali ima- pitanje! Postavio mi je prečudno pitanje."

"Što?" znatiželjno i brzo mi je govorio.

"Nešto u smisli fali li mi nekada nešto. Ne znam točno, nije htio ponovniti." u strahu kažem. Nije mene bilo strah rečenice već Louisova izraza lica koje mi je govorilo da nešto nije u redu. "Djelovao je nekako tužno."

"O prijatelju." Louis uzdahne.

"Zašto? Lou, što mu je?" sada sam bila zbilja zabrinuta.

Bez odgovora se Louis ustao i krenuo prema vratima ostavljajući mene sa milijun pitanja. Zar je Niall u depresiji? Taj smješni dečko pun života? Bože što se događa? Niall je oduvijek onaj živahni ili barem otkad se sjećam, sumnjam da sam ga vidila i kako plače. Što mu se dogodilo?

* * *

Sjedili smo na podu moje sobe i igrali izazova.

"Harry, zaprosi Zitu!" Liam se nasmije na što se Harry šarmantno ustane. O bože. Napravim facu nedostižne, a on klekne.

"Zita Watson, hoćeš li se udqti za mene?" pjesmički izrecitira na što se nasmijem.

"Pa, vjerovatno." nasmijem se i graciozno, koliko sam mogla ustanem. I on ustane i nasmije se. Poljubim ga u obraz i uhvatim za ruku.

"Ne morate ovo gledati." Harry se nasmije kao i svi koju su bili tamo. Vratimo se sjesti i dalje se smijući.

"Hej N, tvoj red!" vikne veseli Louis. Niall ne odgovori već samo ustane i otiđe. Louis nas čudno pogleda u nadi da mi imamo odgovor međutim, bila sam još zbunjenija nego on.

Ustala sam i krenula u smjeru kamo i Niall. Nisam znala gdje točno idem. Prvo gdje sam provjerila bio je balkon. Bila sam u pravu. Tamo je sjedio Niall istog onog tužnog lica. Prišla sam mu te sjela pored njega.

"Hej Niall, što ti je?" smireno ga pogledam. Otvori usta, ali se predomisli i ne reče ništa "Možeš mi vjerovati, N, uvijek ću biti tu za tebe. Želim ti pomoći, imam potrebu, ali ne mogu ništa ako mi ne kažeš u čemu je problem." konačno me pogleda, a u očima mu se pojavi suza.