We're Taking Over The World [ROBD - II. sezona]

Part 15

Osjetila sam nečije ruke na obrazima kako mi se osjet vraćao. Dodiri su prerasli u bol koja se pojačavala. Naglo sam otvorila oči.

"Prekini, to boli!" viknula sam na sav glas bez da sam uopće pogledala tko je oko mene. Točno iznad moje glave je stajao Louis. Kako će probrati batina jer me šamarao. Oko njega su bili svi moji najbliži prijatelji i sve oči su bile na meni. Ustala sam dodirujući pod i tek tada shvatila da se nalazim na podu u autobusu. Tada me zapljusnuo događaj. Pala sam jer- zašto bi pala radi Zayna? Zašto bi mi uopće smetalo što izlazi sa Steph.

"Zita! Jesi dobro!?" histerizirao je Louis grleći me ili točnije, daveći me.

"Dobro sam, ustvari odlično." tada mi je palo na pamet i ostala sam šokirana "Moja sjećanja, vratila su se!" viknula sam i doslovno skočila na noge.

Ekipi je trebao trenutak da prorade moje riječi kada su konačno počeli skakati po aurobusu i ubrzo sam se našla u velikom group hugu.

"Davite me." u jednom dahu sam izgovorila nakon čega su se istog trena odmaknuli.

"Kako- Stvarno- Znači sjećaš se-" Harry je ostao bez riječi, ali nije bio jedini.

"Da! Ne mogu vjerovati da sam mislila da sam Directioner." na trenutak sam se zgadila sama sebi. Da, da, da. Sada jesam Directioner, ali nikada prije nisam bila, znate kako je to bilo sa Louisom, ma znate cijelu priču. [ako ne znate, što pobogu radite u ovoj knjizi, čitati ROBD prije].

"VRATILA SE!" viknuo je Louis veselo. Ozbiljno? To vam je dokaz.

"Joj! Moram mami javiti!" uhvatila sam se za glavu. Nemam pojma kako to izvesti "Lou-" razvukla sam u i pogledala svojim moljakavim očima. Uvijek je padao na to.

"NE! Nećeš me natjerati!" bunio se.

"A pliz Lou! Ne mogu ja, ne znam kako objasniti uopće!" stupala sam nogama kao malo dijete kada se ljuti. Louis me kratko gledao nekim napuhanim pogledom nakon čega je pogledao u stranu izdahnuvši.

"Dobro. Ali ovo je zadnji put-" nije stigao dovršiti.

"Hvala ti, hvala ti, hvala ti." skočila sam na njega i počela ga ljubiti po faci, ne usta. On mi je najbolji prijatelj zato bi to bilo prečudno.

"Fuj, makni se dok se nisam predomislio." napravio je kiselu facu, a ja sam se sklonila dok mi je licem sjao osmjeh. Louis je izašao iz tog dijela autobusa gunđajući.

"Nego, dobrodošla natrag. Ona Zita me malo iritirala." rekao je Niall.

"I mene Nialler, i mene." uzdahnula sam sjedajući na pod u turski sjed.

* * *

Dok smo se svi družili kao u dobra stara vremena u dnevni se vratio Louis. U ruci je imao mobitel i nije djelovao baš presretno.

"Tvoja majka želi pričati s tobom, a ne sa mnom." i dalje je vrtio mobitel. Znoj me oblio i mogla sam očekivati jezikovu juhu.

Sakupila sam hrabrosti i primila mobitel. Izašla sam iz dnevnoga i otišla na svoj krevet. Pogledala sam mobitel na kojem je mikrofon bio isključen. Ponovno sam ga uključila i stavila na uho.

"Halo?" javila sam se i čekala mamine riječi.

"Zita!! Moja prava Zita!!" mama je doslovno vikala. Morala sam mobitel malo odmaknuti od uha.

"Da mama ja sam. Sjećanja su mi se posve vratila. Louis ti je rekao zar ne?" tiho i pomalo nesigurno sam govorila.

"Što se tiče toga-" stišala se nakon čega je naslijedila kratka pauza "ZAŠTO JA TO KVRAGU MORAM ČUTI OD NEKOGA DRUGOGA!?" viknula je na sav glas. To je to, uši mi krvare.

"Ja- ja sam ga zamolila. Ne znam kako to objasniti, a on je bio tamo i-" nisam znala što više reći dok je moja mama i dalje čekala.

"Znaš li ti kolike sam ja muke proživjela dok si ti nepomično ležala u bolnici, a ja nisam mogla ništa učiniti da ti pomognem. Znaš li kakav je osjećaj kada sam te gledala onako slomljenu i nisam znala hoćeš li se uopće probuditi. Kada sam saznala da se ne sjećaš najboljeg prijatelja i pola obitelji? Mogla si mi barem reći, nije bitno kakao, ali da je iz tvojih usta, a ne ovako." zvučala je kao da je na rubu suza. Zašto se toliko uzbuđuje samo zbog toga tko joj je rekao.

"ne znam kako je to i iskreno ne želim niti saznati, ali u čemu je stvar? Zašto je bitno tko ti to govori?" napadala sam pitanjima.

"Jer sam se prvi puta osjećala da ću i tebe izgubiti. Nisam spremna za to, Matt je doma, a ti si bila bolesna. To je kao lijek. Čuti tvoj glas, glas moje male djevojčice i saznanje da je ponovno u redu. " sigurna sam da je plakala.

"Shh! Smiri se mama, nećeš me izgubiti, tu sam. Samo se smiri." tješila sam ja. Mislim da je ponovno na kofeinu, razgovarat ćemo o tome kada se vratim.

"Oprosti Zita, čuvaj mi se. Voli te mamica." rekla je te šmrcnula.

"Znam, znam. Volim i ja tebe." rekla sam joj te je poklopila. Zavrtila sam glavom te se vratila do ostatka gdje su igrali uno.

"Ozbiljno?" nasmijala sam se.

"Hajde, pridruži se, znaš da želiš!" viknuo je Liam. U pravu je, želim.

"Protiv koga igram?" sjela sam na pod u krug.

"Nas četvero." pokazao je na sebe, mene, Nialla i Zayna.

"Idemo isprašiti tur nekome!" nasmijala sam se Eleanor koja je bila uz mene.

Steph je podijelila karte i krenuli smo. Voljela bih da se nisam niti pridružila jer sam izgubila i to gadno. Prvi je Zayn, zatim Liam, pa Niall i ja. Zafrkavali su me cijelu večer za to pa sam ja predložila poker. U pokeru sam nepobjediva, djed me učio i još nikada nisam izgubila, osim od djeda. Kako se Zayn umislio sa pobjedom, on mi se pridružio. Iskreno, nije bilo lagano, ali sam uspjela. Prije partije smo se dogovorili da onaj tko izgubi ima kaznu, a kazna je reći jednu najiskreniju stvar koju već dugo taji.

"Hajde Z, ionako je bila tvoja ideja." prekrižila sam ruke.

"Ne nije! Bila je Harryeva!" pobunio se i napravio što i ja samo bez smijanja. Odjednom je postao smrtno ozbiljan. Sada me strah njegove tajne. Zar je moguće da je tako loše?

"Ja sam..."

[Ispričavam se što nastavak kasni, bila sam zauzeta jučer.]