We're Taking Over The World [ROBD - II. sezona]

Part 23

"I što je to?" začula sam glas iza sebe koji me prenuo iz misli. Laptop, Danny, pa da. Ostavila sam bilježnicu na stolu i polako krenula prema krevetu u glavi smišljajući što ću reći. Naravno da ne istinu. Danny nije znao za ovo što radim, a mislim da nije ni trebao saznati.

"Knjiga koju mamu nagovaram da mi kupi već mjesecima." nasmijala sam mu se kako bi povjerovao.

"Aha." jedino to je rekao. Odahnula sam jer nije pitao koja. Nisam se mogla sjetiti niti jedne trenutno. Još smo kratko razgovarali, ali onda sam morala pomoći u pripravi zabave. Steph je svima značila i zato su svi bili uzbuđeni radi njenog dolaska.

*  *  *

Nismo mogli vjerovati koliko je vrijeme brzo proletjelo. 

"U redu svi, Steph je na putu." okrenem se pred vratima prema svima koji su došli dok sam u rukama vrtila mobitel. Nosila sam crnu kožnu lepršavu suknju i crvenu košulju gore. Wow, ja sam se promijenila. da mi je netko rekao prije dvije godine da ću nositi haljine i biti dobra sa 1D-em, dobro djelomično, i da ću pjevati, nasmijala bi mu se u lice i rekla da je luđak. 

Začula sam kucanje na vratima iza sebe pa sam se refleksno okrenula i otvorila vrata. Ispred mene se pojavila ona predivna plava kosa koju sam obožavala. 

"Steph!" viknula sam i bacila joj se u zagrljaj. Malo je zateturala pa sam ju pustila. Hodala je na štakama, doktor je rekao da je to zbog šoka i da joj mišići ne rade kako treba zbog čega mora hodati puno. Savjetovano joj je da bude u kolicima barem još tjedan dana, ali ona nije htjela. 

"Dobrodošla natrag!" svi nazočni su rekli iza mene.

"O moj bože! Hvala vam!!" viknula je i ušla zajedno sa svojom mamom.

Nasmijala sam se i okrenula za njima dok su se kretale prema kauču gdje su većinom svi sjedili. Pogledala sam uokolo zadovoljno kada mi je u oči upalo lice koje nisam htjela vidjeti. Louis je sjedio za šankom u kuhinji i bio je na mobitelu. Zurila sam u njega iako ga nisam htjela vidjeti. Falio mi ej koliko god sam to negirala. 

"Razgovaraj s njim." osjetila sam ruku na svome zaprešću. Prestrašila sam se i okrenula se kako bi vidjela tko je to iako sam po glasu znala. 

"Liam, uplašio si me." rekla sam s olakšanjem, zatim se opet okrenula prema Louisu.

"Mučite jedno drugo." dodao je, zatim se počeo smijati "Kao bračni par ste." nasmijem se i ja. Bio je donekle u pravu. ponašali smo se kao bračni par, ali nikada nismo bili ništa više osim prijatelja. On je oduvijek moj brat i ništa to neće promijeniti, čak niti ova svađa. Oduvijek smo bili previše zaštitnički jedno prema drugome kao i tvrdoglavi. Znala sam dobro da mi Louis neće oprostiti što razgovaram sa Zaynom, ali to je i njegov najbolji prijatelj. Ne razumijem zašto su ga samo tako isključili zato što nije htio biti u bendu više. Kao da su bili prijatelji samo zato što moraju, a ne zato što to žele. Zayn je uvijek bio dobar, a ne sumnjam u to niti sada.

"Ne želi razgovarati sa mnom." izdahnula sam na što je Liam zakolutao očima.

"Pa niti ti trenutno ne želiš razgovarati sa mnom pa razgovaraš." nekako lijeno kaže.

"Prisiljena sam na to." podmuklo sam se nasmijala.

"Eto ti odgovora, prisili i ti njega." pokaže rukama, a ja ga lupim po prstima.

"Koliko ti gluposti možeš izgovoriti u 10 minuta." nasmijem se te otiđem do WCa. Mobitel mi bljesne i na ekranu ugledam poruku koja je govorila da izađem u stražnje dvorište. Spremila sam mobitel i krenula prema stražnjem izlazu. Izašla sam kroz vrata.

"Zayn!" šaptala sam malo glasnije. nakon kratke tišine u kutu dvorišta sam ugledala poznato lice. Pogledala sam okolo sebe kako me nitko ne bi vidio zatim trkom otišla do njega. Stala sam ispred klupice na kojoj je sjedio "Što radiš tu?" prošaptala sam.

"Moram ju vidjeti Zita, ne znaš koliko." rekao je, a ja sam ostala zbunjena. 

"Ne moraš ti ništa! Znaš li koliko će te dečki mrziti ako saznaju da si ovdje." rekla sam mu oštrim tonom.

"Više nego ako saznaju da se režeš?" rekao je, a meni je vilica pala do poda. Uhvatio me za ruku i u trenu mi podignuo rukav. Povukla sam ruku i stavila ju uz sebe "Primjetio sam čim si došla dugih rukava. Ustvari sam pretpostavio." rekao je ležerno.

"Ako nekome kažeš ubiti ću te!" bila sam mrtva ozbiljna, ali se on ipak nasmijao što je i meni izmamilo osmijeh.

"Što se događa kod tebe?" upitao me nakon što sam sjela na klupu uz njega.

"Ništa i sve." uzdahnem očito umorna.

"Hajde, reci mi." pogledao me.

"Duga priča za koju očito nemamo vremena. Bitnije je pitanje kako je kod tebe? Mediji mi govore da si ponovno pjevač, ali solo." rekla sam mu. Kimnuo je potvrdno.

"Znam da to nije ono što sam rekao da ću učiniti, ali mislim da postoji život i izvan benda gdje je sve zajedničko i što god da učiniš misle da si zamrzio prijatelje. Nisam ih zamrzio, još uvijek nema boljih ljudi od ta 4 dečka, ali oni to jednostavno ne shvaćaju. Ja sam otišao iz benda i automatski kao da sam otišao i iz njihovih života." tužno je pognuo glavu. Stavila sam mu ruku na leđa.

"Možeš li ih kriviti? Nenadano si otišao i povrijedio ih. Znam da nije u redu što su te samo tako prekrižili iz života, ali pokušaj ih shvatiti. To je samo dokaz da im jako fališ Zayn. $ godine ste bili skupa, nerazdvojni i sada je jedan dio te 4 godine izbrisan." objasnila sam ni sama ne znam kako.

"Zašto se svi ponašaju kao da sam negativac!" prekrižio je ruke na prsima vidno iznerviran.

"Nisam to rekla. jedino što želim reći je da im daš vremena, vjeruj mi da će prihvatiti istinu, a ne što su stvorili u glavi-" zastanem "Prihvatiti istinu, a ne ono što su stvorili u glavi!" viknem i nasmijem se.

"Što?" Zayn me zbunjen pogledao. ustala sam sa klupe.

"oprosti, ali moram ići. Hvala ti, pazi da te nitko ne vidi." viknem nasmijana i otrčim u kuću.