We're Taking Over The World [ROBD - II. sezona]

Part 8

"Teško je Zita, znaš." uzdahne duboko Niall. Čekala sam njegov odgovor na moje pitanje.

"Što? Talk to me man!" pokušala sam ga nasmijati, ali samo je još jednom uzdahnuo.

"Ti, ja, mi." konačno reče na rubu plača. Wtf are you talking about? Mi? Kako to misli mi?

"O čemu to pričaš?" zbunjeno i pomalo zabrinuto ga pitam.

"Znaš, jednom si mi obećala nešto." sada je vidno plakao. Niall plače. OMG.

"Što? Zar sam to nešto prekršila, o moj bože oprosti." panično viknem i krenem ga zagrliti, ali se odmakne.

"Obećala si mi da ćeš razmisliti, ali-" šmrcnuo je usred rečenice "Ma zaboravi." obriše suze u rukav i ustane. Polako se odalji i ponovno uđe u kuću.

Ja sam kriva. Koja sam ja seljakuša. Ne znam što sam točno rekla ili obećala, ali sam to očigledno zaboravila ili prekršila. O moj bože, povrijedila sam Nialla. Slomila sam ga.

Suze su mi se pojavile u očima i počele kliziti mojim obrazima ostavljajući hladne tragove. Slomila sam Nialla. Riječi su mi odjekivale u glavi. Nepomično sam sjedila.

"Zita? Jesi tu?" začujem glas iz mamine sobe, ženski glas.

"Molimo te, Zita, gdje si?" doda još jedan ženski glas. Samo šmrcnem.

"Zita!" vikne prvi glas odmah iza mene. Djevojka skedne do mene na mjesto gdje je maloprije sjedio Niall. Sada sam joj mogla vidjeti lice. Njena vatrena kosa je bila kontrast njoj blijedoj koži.

S druge strane osjetim ruku na ramenu i glas koji šapuće moje ime. Okrenem se i ugledam djevojku magičnih misterioznih očiju. O Stephanie moja, kada bi ti barem razumjela.

"Zity, si dobro?" Eleanorin meki glas mi odjekne glavom dok ne shvatim što je uopće rekla.

"Hajde, što je vrijedno tvojih suza." javi se Steph. Kratko sam šutila.

"Slomila sam Nialla." prošapćem gotovo nečujno.

"Molim?" tiho reče Steph koja me nije razumjela kako treba. Ni da je čula kako treba ne bi razmjela.

"Slomila sam Nialla!" briznem u plač te se naslonim na rečetku ograde.

Cure su šutjele i to mi je bilo drago. Nemaju ništa što bi pomoglo da me krivnja ne pojede živu.

Ustala sam i brzim korakom potrčala u svoju sobu. Kako sam prolazila dnevnim boravkom zavrijedila sam čudne poglede ostalih ni nisam obraćala pažnju. Utrčala sam u sobu i stala pred zrcalo.

Kako si mogla? Ti si odgovorna za njegovo stanje, a plačeš. Naravno da si takva, ne poduzimaš ništa...

Savijest me izjedala malo po malo. Udahnula sam dva-tri puta i obrisala suze. Brzo sam otvorila vrata sobe. Točno što sam i očekivala. Cijela hrpa ljudi je stajala na mojim vratima, ali nigdje nije bilo Nialla, Liama i Eleanor.

Prvo što sam vidjela je lice koje sam tražila. Gurnula sam ruku prema Louisu i povukla ga za majicu unutra. Iznenađen mojom snagom zateturao je i skoro pao. Za njim sam zatvorila i zaključala vrata. Popravio je traper jaknu te mi tek tada posvetio punu pažnju.

"Isuse, Zita. U tebi leži snaga bika." nasmije se, ali ja ostanem ozbiljna "Plakala si?" bolje me pogleda.

"Ne, Louis, rezala sam luk." zakolutam očima. Sarkazma nikada dosta "Gdje je on?" brzo rečem.

"Tko?" pogleda me.

"Moj pokojni pradjed!" ponovno moj sarkazam.

"Ne moraš biti zlobna, otišli su Niall, Liam i Eleanor. Koga trebaš?" stavi ruke u džepove.

"Niall, pobogu!" odustanem "Gdje je?" još ga ozbiljnije pogledam.

"Otišao je u našu kuću. Rekao je da se ne osjeća dobro pa su ga Liam i Eleanor odvezli." nije se previše živcirao.

Brzinom svjetlosti sam zgrabila kožnu jaknu sa vješalice na vratima i navukla neke stare vansice koje ne mogu vjerovati da uopće imam u kući. Naglo sam otvorila vrata, a unutra su popadali Staph, Zayn, Matt i Harry. Isuse s kim se ja družim. Preskočila sam sve njih koji se nisu dizali s poda i trčeći krenula prema- čekaj, kamo uopće idem? Kvragu!

Izvukla sam mobitel i nazvala prvi broj koji mi je trebao. Ne znam otkud mi broj, ali je bio u imeniku. Kratko je zvonio nakon što sam začula glas.

"Hallo Harry! Daj mi adresu vaše kuće." brzo sam rekla i dalje koračajući iako nisam znala kamo.

"Ali ju ne smiješ-" počme, ali ga prekinem.

"Nemam vremena za to, odmah!" upravo sam se izderala na Harrya Stylesa! Kvragu! "Oprosti Harry, ali ozbiljno je." valjda sam se izvukla. Začudo, dao mi je adresu, a ja sam shvatila da je to odmah iza ugla.

Utrčala sam u ogromnu kućerinu i naglo kucala po vratima. Vrata su se otvorila pa je moja ruka završila na nečijoj bradi. Bilo je kasno nakon što sam shvatila.

"Auč! Čemu to Zita!" vikne panično Liam držeći se za bradu.

"Oprosti Payno, nisam namjerno." uhvatimga za bradu, ne znam zašto "Možeš mi reći gdje je Niall?" upitam ga.

"Bojim se da ne, ne želi te vidjeti." reče ozbiljnim tonom.

"Moram razgovarati s njim!" na ruku plača promrmljam.

"Žao mi je Zita, on mi je najbolji frend. Mislim da to nije pametno-" pokuša objasniti, ali ja samo utrčim u kuću.

Užurbano sam potrčala uz stepenice iako nisam znala gdje idem. Otvorila sam sva moguća vrata dok nisam otvorila pisljednja i ogledala sklupčanog Nialla naslonjenog na krevet. Okrenuo se prema meni i pogledao me čudnim pogledom.

"Niall, moramo pričati i ne prihvaćam ne kao odgovor zato ostajem-" brto sam govorila.

"Ostani-" prekine me.

"Ja sam kriva i zato me ne možeš- ček što?" zbunjeno zinem.

"Ostani." tiho reče i potapša mjesto do sebe. Još uvijek zbunjena sjednem do njega.

"Možeš mi sada reći što sam napravila? Oprosti, sjećala bi se da, pa da nisam izgubila pamčenje." slegnem ramenima što mu izmami osmjeh.

"Znaš da si mi se sviđala?" ozbiljno me pogleda.

"Pa kome ne bi, vidi me." nasmijem se kao i on.

"Ozbiljan sam Zita, stvarno si mi se sviđala, još uvijek mi se sviđaš." rekao je i pognuo glavu.

"Ou, to je baš slatko!" raznježim se. Moji snovi se polako ostvaruju.

"Zašto više voliš Zayna?" šapne.

"Molim?" nasmijem se "Kako misliš više. Pa ja sam Dorectioner, ja doslovno obožavam svakoga od vas."

"Ali najviše voliš Zayna." još tiše reče.

"Kako si to zaključio?" uozbiljim se malo. Donekle je bio u pravu. Kvragu! Sada se osjećam krivom.

"Toliko si se veselila nakon što si se probudila. Bilo je to kao da si njega čekala, a znaš, meni si obećala da ćeš razmisliti, da tvoje ne nije bilo zauvijek." tužno uzdahne.

"Oh" i ja uzdahnem "Ako sam ti tako obećala držim se toga." nisam mu mogla reći za Zayna. Slomila bi ga, još jednom "Stavljam te na prvo mjesto." nasmijem se. Teško mi je lagati mu, ali vrijedi za njegov osmjeh koji mi je nakon toga poklonio.