We're Taking Over The World [ROBD - II. sezona]

Part 26

Niall je očito primjetio da nešto nije u redu.

"Z, jesi li dobro?" zabrinuto me pogledao.

"S-s-spoj?" malo sam se odmaknula još uvijek u nevjerici. Niall me kratko gledao, a onda mu se na ustima ocrtao široki osmjeh.

"Šalim se! Trebala si vidjeti svoju facu." nastavio se smijati. Prišla sam mu malo bliže i u trenu opalila šamar i samo krenula natrag.

"Ok, zaslužio sam to." promrmljao je i zatim sam ga čula kako ide za mnom "Daj se nemoj ljutiti." pokušavao me raspoložiti iako nisam bila ljuta nego sam jednostavno uživala kada je ovako molio "Oh, sada ćeš me reći mami?" prekrižio je ruke, a ja sam se okrenula i još jednom mu opalila šamar, ali ne jako.

"Seljak." rekla sam i počela se smijati nakon toga.

Krenuli smo do moje kuće pričajući o nebitnim i glupim stvarima. Zakoračila sam u vrt kuće i niall za mnom jer smo se dogovorili da idemo na sok kod mene. Začula sam glasove i to više nego sam navikla.

"Imaš goste ili?" upitao me Niall očito zbunjen kao i ja.

"Koliko znam ne." otvorila sam vrata i ušla u dnevni. Na kauču su sjedili Harry, Steph i Eleanor.

"Što se događa?" upitala sam nesigurno čim sam ih vidjela.

"Zita, ovo je intervencija." rekao je Harry i nakon toga se počeo smijati.

"Ne pričaj gluposti Harry." gurnula ga je Eleanor.

"Niall, jesi li pročitao poruku?" upitala je Steph uspravljena. Niall je izvadio mobitel iz džepa i kratko gledao u njega.

"Ou." je bilo sve što je rekao zatim se uozbiljio i sjeo na naslon za ruke na kauču uz Harrya i cure. Nastala je tišina.

"Gdje je on do sada!?" viknuo je Harrya, a Eleanor ga je gurnula ponovno.

U sljedećem trenu sam začula otvaranje vrata, a u dnevni je ušao Louis sam zadihan.

"Što se događa!? Kako je Liam!?" počeo je vikati, a meni je vilica pala do poda. Zar mu se nešto dogodilo!?

"U redu sam, hvala na pitanju." rekao je Liam koji je upravo u tom trenu ušetao sa šalicom čaja.

"Liam? Dobro si?" Louis je čudno pogledao prvo njega zatim Steph koja je smješkala.

"Možemo početi." rekla je Eleanor kao u sudnici. Što se dovraga događa!? "Sjednite oboje." rekla je smireno. Okrenula sam se, a iza uz zid su bile postavljene dvije stolice. Zakolutala sam očima i sjela.

"I ti." rekao je Harry Louisu koji je još uvijek stajao. Jedno vrijeme su imali nešto kao malo natjecanje u zurenju, a zatim je Louis odahnuo i sjeo na rub stolice ne želeći biti u blizini mene. Eleanor je nakon toga ustala.

"Ovdje smo se skupili kako bi se vas dvoje konačno pomirli." rekla je. Louis i ja smo se u čudu odmaknuli jedno od drugoga.

"Morat ćete se pomiriti. Louis ti si postao pre osamljen i ne pričaš sa apsolutno nikim, a Zita, pa ti previše pričaš pogotovo sa Liamom-" Liam ju prekine.

"I postaje čudno." kaže Liam, a Eleanor i njega oštro pogleda.

"Uglavnom. Ne znamo što se dogodilo, ali morate prijeći preko toga." opustila se i ponovno su joj se vratili osjećaji pa je ton smirila "Vi ste najbolji prijatelji i koliko god se družila s nama vi se poznajete iz djetinjstva i to je nešto posebno. Ne smijete dopustiti da vas to rastavi." izgledala je tužno.

"Ne razumijete-" rekla sam, a Louis me prekinuo.

"Ja- Ne- Harry ti razumiješ. Ne radi mi to." bio je na rubu plača. Zavladala je kratka tišina, a Harry se vidljivo zadržavao da ne prekine cijelu ovu glupost. Oni su stvarno srasli u najbolje prijatelje.

"Plan B?" Eleanor se okrenula ostalima koji su kimnuli. U sljedećem trenutku su nas zgrabili i završili smo u maloj smočnici.

Sjedila sam na podu znajući da nas neće tako lako pustiti van. Što je ustvari ovo, zatvor? Louis je hodao i nije mu bilo ugodno. Postalo mi je dosadno dolje jer su nam uzeli mobitele pa sam ustala i pretraživala police. Louis je sjeo na pod za to vrijeme. Sve više i više sam kopala po policama. Podignula sam pogled i ugledala ogromnu kutiju na vrhu. Počela sam skakati do nje i izvući ju van.

"Što to radiš?" Louis mi se obratio. Zastala sam i razmišljala što da kažem. Očekivala sam da šuti cijelo vrijeme.

"Ovdje sam sakrila hrpu slatkiša sljedeći tjedan." zagrizla sam usnicu od muke jer nisam mogla dohvatiti. Konačno sam malo skočila i izvukla kutiju. Spustila sam ju dolje, a Louis je pogledao u nju.

"Ovo su samo marmelade." naslonio se natrag na policu. Nasmijala sam se te zakoračila na jednu policu kako bi bila viša i izvukla dvije čokolade, vrećicu bombona, vrećicu čipsa i bocu coca cole. Dvoumila sam se hoću li sjesti uz njega ili ne. Ma briga me. Ionako se već ljuti na mene. Sjela sam, a on se začudo nije pomaknuo niti malo. Ponudila sam mu čokoladu. Kratko ju je gledao zatim uzeo kockicu. Znala sam da moram razgovarati s njim samo nisam znala kako.

"Zita-" počeo je, a ja sam ga prekinula.

"Oprosti." krako sam rekla.

"Mogu li znati samo zašto si s njim?" upitao me tako razočaranim pogledom da sam poželjela zaplakati.

"Kako ne razumiješ. Nisam s njim. Mi smo samo prijatelji. Pričamo svake prijestupne. Louis nikada te ne bi izdala." glas mi je pucao. Louis je izgledao tako koncentrirano, a nakon što sam završla spustio je glavu posramljeno.

"Kako sam glup. Vjerujem Gabrielli i jednom običnom tweetu." stavio je glavu na skupljena koljena.

"Znam da se to može dogoditi, vjeruj mi jer ja vjerujem i tebi." rekla sam i naslonila glavu na njegovo rame. On je svoju glavu naslonio na moju "Znači ne mrziš me više?" glupavo sam se nasmijala.

"Stvarno moraš pokvariti trenutak zar ne." nasmijao se "A mi idemo sada pojesti te slatkiše."

"Takva te volim." nasmijala sam se i u krilo mu bacila čokoladu. Začula sam otvaranje vrata i pogledala sam na Louisa. Odmaknuli smo se i bacili čokoladu ispod polica zajedno sa svim ostalim slatkišima. Složili smo neke ljutite poglede. Ujutra je ušla Eleanor.

"Ozbiljno?! Još uvijek ne pričate!? Nećete izaći dok se ne sredite." ljutito je rekla i zaključala vrata ponovno. Ja i Louis smo se počeli smijati i dali 5 jedno drugome.

"Samo me zanima tko će sada dohvatiti te čokolade." nasmijao se Louis.