Babe

3.6K 154 4
                                    

Ashley's P.O.V

"Za koliko zvoni?" Upitala sam Emmu. Jedva čekam škola za danas završi. Preumorna sam.
"Za 15 minuta Ash." Rekla je smoreno. Tko ne bi bio smoren kada profesorica iz matematike ne prestaje da brljblja o stvarima koje ne zanimaju nikoga u ovom razredu? Nikada nisam kontala matematiku niti me je ikada zanimala tako da je sve ovo za mene dosadno.
Napokon...
Gotovo za danas.
Već je mrak a ja idem pješke.
Imam automobil,zapravo više njih.
Ali,volim šetati,volim udisati svježi i koliko-toliko čisti zrak.
Volim šetati i razmišljati,najviše o onome "što bi bilo kad bi bilo?". Također se volim prisječati i prošlosti. Moja djetinjstvo je bilo jako zanimljivo. Provela sam ga seleći se iz grada u grad,iz države u državu. Rođena sam u Australiji i ne nemam njihov naglasak jer sam tamo živjela samo 3 godine. Zatim sam se sa roditeljima odselila u Španiju. A kada mi je bilo 10. godina preselili smo se u Veliku Britaniju. A zatim sam sama došla u New York kako bih išla u srednju školu.
Bojim se mraka,užasno.
Ovaj grad me je natjerao da ga se bojim. Ovdje se često dešavaju otmice i ubistva.
Ako netko želi da te ubije,ubit će te na pola ulice sa 1000 osoba u njoj,a nitko se neće ni okrenuti. Svatko živi u svome svijetu.
Previše žure,glave su im u papirima i poslu,otmi ih neće ni primjetiti.

Ako želim da ostanem u jednom komadu,moram da požurim.
Ići ću prečicama do kuće.
New York ima najgore prečice na svijetu. Mračne uske ulice u kojima se poslije ponoći dešavaju Bog zna kakve stvari.
Večeras baš i ne želim da završim silovana,sa metkom u čelu,ostavljena da truhnem.
Imam osjećaj kao da me netko prati...
Počela sam se okretati u nadi da ću vidjeti nešto sumnjivo,ali nije bilo ničega osim starih zgrada i crnog Ferrari-a na početku ulice.
Čekaj...
To je čudno.

Bravo Ashley daj si 5.
Okrenula sam se prema njemu i počela da zurim u nadi da ću vidjeti tko je unutra.
Sranje.
Ne mogu da vidim ništa.
Stakla su bila zatamljena do te mjere da sam vidjela kristalno čist odraz zgrada i sebe.
Kako ovaj/ova uopće vidi voziti?
Otkuda mi je ovo auto poznato?

"Sjeti se Ashley,sjeti se glupačo!!" Govorim samoj sebi.

Strah me je.
Fuck.
Sjetila sam se.
Prije 2 sedmice isti ovakav automobil bio je ispred škole,i prije 3 dana bio je isto tamo.
Ali tada je ispred njega stojao dečko obučen u crno.
Bio mi je zanimljiv,jer mu ni lice nisam mogla vidjeti zbog crne kapuljače koja mu je bila preko lica.
I sama SMRT bi ga se uplašila.
A sada mi je dečko imena "đavo" sve samo ne zanimljiv.
Isti taj đavo me najvjerovatnije prati. Ovdje ne živi nitko osim miševa i mačaka.
Tako da me prati,sigurna sam.

"Ashley glupačo možeš li potrčati?" Govorim samoj sebi ponovno.

Definitivno ovo moram prestati raditi. Kažu da onaj tko počne da razgovara sam sa sobom je na granici sa ludilom.
Nisam daleko od toga.
Ionako sam jednom nogom već u ludnici.
Nikada nisam bila sposobna za sportske aktivnosti. Rekord u trčanju mi je bio 2 minute,tada sam sat vremena pokušavala vratiti disanje u normalu.

"Misli na lijepe stvari Ash!" Ovo već postaje smiješno.

Ako budem mislila na lijepe stvaru možda će mi Bog dati snage da sa trčanjem izdržim do kuće.
Da li ja to pokušavam glumiti Petra Pana sa mislima o lijepim stvarima? O da,pokušavam.
Trčim...
Wow,ja trčim.

A sada lijepe stvari:

Emma:
Osoba koja u sekundi može da ti popravi dan. Jedna riječ je dovoljna da te nasmije do suza.
Ali pazi,nemoj joj se naći u blizini kada je ljuta ili nervozna.
Nećeš proći dobro.
Zapravo nećeš proći nikako.
Ostat ćeš na podu u obliku najtanje palačinke.
Emma je jednostavno najbolja osoba koju čovjek može da poželi pored sebe.
Najbolja mi je prijateljica,ujedno i sestra koje nemam.
Nemam ni brata ni seatru,ali imam Emmu i Iana.

Imam osjećaj da mi noge otkazuju.
Još lijepih stvari...
Moram izdržati još malo.
Zastala sam kako bih se okrenula da vidim prati li me još uvijek,kao što sam i mislila bio je iza mene.
Ispadam glupa što trčim u nadi da me automobil neće stići.
Ali mogao je,mogao je stati i u pola sekunde me oteti bez problema.
Ali,nije.
Zašto?
Zbog čega?
Da li ga uopšte poznajem?
Šta želi od mene?
Ovo su bila samo neka od pitanja koja mi se motaju po glavi.

Još lijepih stvari...

Ian:
Moja druga ludica. Osoba koja je uvijek tu za tebe,ali samo za neke manje stvari.
Ako se desi nešto loše ne preporučujem odlazak njemu na ispovijedanje.
On zna biti velika DRAMA QUEEN.
U sekundi od muhe zna napraviti slona.
Ali on je pored svega toga osoba bez koje ne možeš.
Ima 2 mačke koje me baš i ne vole,a da budem iskrena be volim ni ja njih.
Pomisao da ću živjeti za par dana sa 2 mačke mi izaziva nagon za povračanje. Činjenica da ću živjeti sa Ianom i Emmom me čini presretnom,tako da ću mačke preživjeti.

Dosta.
Ispred kuće sam.
Živa sam.
Nije mi ništa,osim činjenice da jedva dišem.
Utrčala sam u kuću. Potrčala sam kako bih zatvorila sva moguća vrata i prozore.
Kada sam se uvjerila da sam potpuno sigurna otišla sam da se raspremim.
Otuširala sam se,a zatim sam obukla bijelu široku majicu i crnu spuštenu trenerku. Takva odjeća me čini sretnom.
Kuća mi je prepuna kutija i kofera koje Emma i Ian svakodnevno donose. Nemam se više kuda ni okrenuti. Od toliko praznih soba oni su odlučili sve redati u hodnik i dnevni boravak,pa čak i kuhinju.
Divno.
Pokušavam još uvijek doći sebi zbog događaja od prije pola sata. Tko li je on Bože?
Samo neka mi netko to kaže i bit ću sretna.
Otišla sam natrag u svoju sobu,bacila sam se na krevet i nazvala Emmu. Ne želim da joj krijem ništa a pogotovo ne ovakve stvari.

..........

Ispričala sam joj sve od a do ž,naravno bila je zabrinuta ali je ipak ostala smirena.
Kako ova cura uvijek uspije ostati smirena i opuštena?
Trenutno joj zavidim ,jer sam ja sve samo ne smirena i opuštena.
Srce mi lupa kao ludo.
Sva sreća pa ona i Ian dolaze za 2 dana,više neću morati ostajati sama. Malo je reći da sam presretna zbog toga.
Pričamo skoro 45 minuta.
I kada nemamo o čemu da razgovaramo,mi imamo o čemu da razgovaramo.
Glupa nam je logika.
Krenula sam da prekinem,ali u tome me je prekinula poruka koja mi je stigla na mobitel.
Bila je sa skrivenog broja.
Čudno...

"Zar me se toliko plašiš babe?"


"Varala sam samu sebe misleći da zna da voli i da brine.
On...On nije poznavao ništa osim mržnje"-Ashley Marie Marshall



Ako vam se sviđa ostavite "vote" i komentar.
Stvarno želim čuti vaše mišljenje o svemu ovome.
Hvala...♡♡

NightmareWhere stories live. Discover now