Jason's P.O.V
Ovo je definitivno najgluplja ideja koju sam sam sebi ikada postavio. Ustao sam sa već orosile trave te krenuo prema njima. Kada sam im se približio znali su što slijedi. Ustali su te se pozdravili na najsalđi mogući način.
*******
"Da li ti je bilo lijepo sa njima?" Upitao sam je u pola vožnje. Iskreno se nadam da joj je bilo lijepo jer sam prekršio jedno veliko pravilo. Znam da će dečki biti ljuti na mene zbog ovoga,ali morao sam. Sada barem netko od nas ima osmijeh na licu. Dupe mi trni od silnog sjedenja na tvrdoj zemlji...
"Bilo je predivno. Hvala ti što si ovo uradio za mene."
"Ne zahvaljuj...Nego,što najviše voliš jesti?" Želim da je izvedem na večeru,odnosno već sada doručak. Umirem od gladi.
"Špagete su mi najdraže jelo. Zašto?"
"Okej...Onda idemo na špagete."
"Jupiiiii!" Rekla je,te se glasno nasmijala. Bože...Kao da pored sebe imam djevojčicu od 5 godina,a ne djevojku koja uskoro puni punoljetstvo.
**********
"Odi se raspremiti i u krpe. 6:20 je ujutro,i ako te dečki budu pitali išta,ne odgovaraj jer će zaklati i mene i tebe"
"Da li se to Danger boji?" Danger? Po prvi puta me je nazvala ovako. Zar netko ovo može da izgovori na ovoliko sladak način?
"Ne seri Marshall." Rekao sam joj ulazeći u kuću. Kako je divno što ovi nikada vrata ne zaključavaju.
"Laku noć Danger!"
"Ti to mene zajebavaš?" Okrenula se prema meni,te me pogledala zlobnim pogledom dok joj se u lijevom kutu usana izvio mali osmijeh.
"Ma neee,čini ti se!" Rekla je sa ogromnom dozom sarkazma. Sišla je sa stepenica i poljubila me u obraz.
"Laku noć,i hvala ti za ovo večeras,bilo je predivno." Rekla je te se okrenula i otišla u svoju sobu dok sam ja stojao pored stepenica. U šoku sam. Ova cura mene prezire iz dna duše,a sada me poljubila.
Taj mali slatki,gotovo i nečujni poljubac je u meni probudio nešto što još uvijek ne mogu da definišem.
"Gdje ste bili?" Upitao me je Marco izlazeći iz kuhinje dok se ja nisam niti pomaknuo sa istog mjesta već 5 minuta. Laži Jason,laži.
"U guzici na vašaru. Što te briga. Bili smo na večeri ako baš želiš da znaš. Da li ti to smeta?" Naravno da mu smeta,svima nam smeta.
"Naravno da mi smeta Jason,svi mi vidimo da ona počinje da ti znači nešto. Znamo da si je odveo da vidi prijatelje,i znamo da ste poslije otišli na doručak ili večeru. Treba da ti bude jasno da od nas ne možeš da sakriješ ništa Pobogu,porodica smo,ne trebaš da kriješ od nas bili što. Ne smeta nam ako ti se sviđa.."
"Što ti dođavola govoriš?!" Povukao sam ga prema radnoj sobi te ga ugurao unutra kako bih bio siguran da nas nitko neće čuti.
"Kao prvo zaklat ću te ako ovakvo sranje više ikada kažeš. Drugo nisam htio da vam kažem jer sam znao da ćete biti ljuti što i jeste. Treće mala Marshall možda jeste jebeno zgodna ali nikada,ali nikada je ne bih ni pipnuo. Nikada ne bih pipnuo kćerku najvećeg smrada na kugli zemaljskoj. Neka vam to bude jasno..." Rekao sam maknuvši svoje ruke sa njegovog vrata, te sam izašao iz sobe zalupivši vratima.
Ako naletim na još nekoga u ovoj kući zaklat ću ga majke mi. Umoran sam,samo želim da se bacim na krevet. Prije nego što sam otišao u svoju sobu,otišao sam do sobe Male Mu. Otvorio sam vrata veoma sporo i nježno jer možda spava,a ne želim da je probudim. Da,spavala je.
YOU ARE READING
Nightmare
FanfictionOn: Nije mario. Nije osjećao. Nije ga bilo briga. Ubijao je. Otimao je. Ona: Marila je. Osjećala je. Brinula se za sve i svakoga. Nikad ništa loše nije uradila. Ali opet,život će joj se promijeniti iz korijena. Zašto? I Zbog čega?