Nightmare

Molim te

Jason's P.O.V

Na pola puta je zaspala. Napokon. Dok je spavala kroz glavu mi je prolazila činjenica da je ona još uvijek mamina i tatina bebica. Ali ako ništa gnjida od oca ju je naučila kako da bude odvratna.

Vrlo dobro znam da me se užasno boji.kada bih joj prišao i puhnuo u lice doživjela bi blaži srčani udar. Iritira me užasno to što pokušava da sagradi neki svoj zidić iza kojeg će da skloni strah. I ona i ja znamo da je dovoljan samo jedan mali dodir da se taj zidić sruši kao kula od karata.

Previše je krhka i slabašna što mi odgovara. Lakše je upravljati njome ako je strašljiva i emotivno nestabilna.

Kada je na moju dernjavu izašla iz auta pogledala me je mrko i počela da razgleda uokolo. Šta ovdje ima zanimljivo Ashley majke ti ? Nastavio sam da gledam u nju,a njezin izraz iz smrknutog se promijenio u jedan jako zbunjujuć pogled. Njezin izraz lica govorio mi je kao da je već bila ovdje.

Ako je prije bila ovdje onda sam nejebo, jer niti dečki niti ja je nismo prije dovodili ovdje. Oduvijek smo znali tko je kćerka smrada,zato smo je se i klonili svo ovo vrijeme. Spremali smo se za ovo.

"Hodaj Mala Mu!" Rekao sam na što se napokon pomaknula,te počela da hoda. Trenutno i izgelda kao Mala Mu. Zbunjena je,pogubljena,nervozna. U neku ruku i izgleda malo napušeno,možda i jeste.

"Mala Mu?" Upitala je pogubljeno. Eto o čemu ja govorim.

"Da,izgledaš baš kao poput Male Mu trenutno." Odvalio sam se smijati na što mi je ona dala zbunjujući pogled gori od prethodnog.

"Što ti imaš sa mojim tatom?" Upitala me je kao grom iz vedra neba.

Otkuda joj ovo sada? Michael je dolazio ovdje 3-4 puta kako bi mi prijetio,ali nikada nisam primjetio da je i ona bila sa njime. Kakav je to tata koji dovodi kćerku kući jednom od najvećih kriminalaca na svijetu ? Ako tada nije ništa skontala onda je stvarno gluplja od njega.

"Ne znam o čemu govoriš." Pravio sam se kao da ništa ne znam.

"Ne pravi se budala McCann! Šta je htio od tebe?!"

Ubit ću je. Prišao sam joj,te je zgrabio za vrat i povukao da najbližeg drveta,sam je gurnuo na njega. Malo sam opustio ruku jer je jedva disala,zašto se Bože nije ugušila? Sačuvala bi mi jedan metak.

"Slušaj me sada ti prokleta kučko! Da mi se više nikada,ali nikada nisi obratila ponovno takvim tonom! Nisam ti ja ni Michael ni Nadia. Sljedećeg puta bez tog poganog jezika ćeš da ostaneš! Da li je to Jasno?! Pustio sam je. Ma sve ovo samo je tupo klimnula glavom.

"Ne čujem što si rekla?" Zanemario sam njeno klimanje.

"Jasno je." Odgovorila je jako tiho pognute glave.

"Dobra cura." Uhvatio sam je za nadlakticu i uvukao u kuću.

Za čudo božije tiho je. Odveo sam je na kat do nejzine sobe. Ugurao sam je unutra,a zatim sam joj počeo objašnjavati gdje joj je šta.

"Ovako...Ovdje ti je ormar,tu je sva tvoja odjeća,ili barem pola nje. Koliko sam čuo ovdje nije moglo sve da stane jer imaš ormar veličine kao 2 ove sobe." Rekao sam joj sve to sa nekom dozom zbunjenosti. Gdje neću biti zbunjen ? Odjeća,djevojke i njihove krpice su stvari koje apsolutno ne kontam. Samo je klimnula glavom.

"Još nešto. Imaš li nekih zdravstvenih problema? Reci da nemaš jer ne planiram da te liječim." Rekao sam iziritirano. Želim samo da se bacim u krevet.

Znam da će je Michael uskoro pronaći,a kada dođe po nju ubit ču je pred njegovim očima.

"Imam problema sa plućima. Ništa što ima jak miris ne smije da bude u mojoj blizini." Rekla je sjedajući na krevet. " I da ne smiješ da me držiš za vrat onako više."