Ashley's P.O.V
"Frizer dolazi u 4,šminker u 5,u 7 krećemo." A izvini Jason gdje idemo?
"Gdje idemo?" Ulazim u kuću zadihana kao da sam bila na nekom maratonu. Ne ide mi se nigdje...
"Imamo jedno iznenađenje za tebe." Ne opet. Dosta mi je iznenađenja za čitav život. Svaki dan je bilo neko iznenađenje sa njegove strane,pa makar i sa mojom najdražom čokoladom,morao je nekako.
Mislim nije da mi smeta,dapače sviđa mi se...Sva ta pažnja i nježnost ali želim da se odmorim."Jason,ljubavi nije li dosta iznenađenja?" Ušla sam u glavnu kupaonicu ge mokri peškir ubacila u korpu za veš. Stojao je ispred kupaonice i pomno posmatrao što ja radim tim svojim smeđim slatkim okicama.
"Aahley jesi li tu?" Netko viče.
"Zavisi tko me traži?" Znam da je Ian. Njegov glas bih svugdje prepoznala.
"Traži te peder!"
"Onda sam ovdje!" Ian je ušao u kupaonicu te krenuo da me zagrli,ali zaustavila sam ga stavljajući svoj dlan na njegova prsa.
"Ne diraj me,znojava sam." Na sekund sam pogledala u Jasona koji je još uvijek bio ispred ali sada je sjedio. Iako sam mu rekla da me ne dira svejedno me ne zagrlio. Kada se odmaknuo napravio je gadljivu facu što je Jasona navelo da se nasmije.
"Vidim. Nego Emma je napravila waffle pa dođi ako želiš. Tvoji najdraži sa Nutelom i mljevenim keksom. " Preskočit ću. Od Jasonovog mučenja sam i apetit izgubila. Postat ću čiča gliša.
"Možda kasnije. Ne mogu sada. "
Izlazim iz kupaonice te stajem pored Jasona koje je već i stojao."Ashley,moraš jesti." Naređuje mi na neki slatki način. Sav je sladak ovih dana.
"Slažem se." Ian nemoj da se slažeš dobit ćeš bokser u lice,zube ćeš po podu kupit.
"Ne mogu." Ponavljam.
"Moraš." Govore u isto vrijeme te podižu ruke u znak *daj pet* Budale...
"Ne mogu. Tačka. Kraj rasprave." Prolazim pored njih te odlazim u svoju sobu istuširati se.
"Ashley gdje si do vraga?" Netko me zove,ali zbog glasnog tuša ne mogu čuti.
"U kupaonici sam,tuširam se. Tko god da si duše Sveti odlazi."
I BUM ta ista osoba ulazi."IZLAZI VAN!" Urlam i više nego što bih trebala. Jason jebem li ti mater.
"Prestani da vrištiš bokte. Vidio sam te već golu." Govri tiho. Da spavali smo zajedno. Već 2 puta što je možda i previše jer još uvijek nismo zvanično zajedno. Nadam se da će i to ubrzo da se desi. Zastor sa kade sam povukla tek toliko da mi se samo glava vidi. Izvirila sam kao sova iz rupe na što se on počeo smijati. Da li je on kojim slučajem napušen? Ne bi me čudilo...
"Što želiš muchacho?" Zovem ga ovako već 2 sedmice što ga ovaj nadimak iz svakog novog puta sve više i više počne izluđivati,što je za mene jako slatko.
Nemoguće je koliko to može da izazove ljutnje u jednoj osobi.
"Malena,zašto me još uvijek zoveš tako? Znaš da me iritira." Isplazila sam jezik,ponovno navukla paravan te nastavila utrljavati šampon u kosu.
"Ako ja mogu biti Mala Mu onda i ti možeš biti muchacho."
Ne vidim ga ali sudeći po njegovom ne odgovaranju mislim da je samo klimnuo te nastavio da zuri negdje u prazno.
"Znaš ne vidim te. Bilo bi poželjno da odgovoriš.""Zaboravio sam da ti kažem da kada se okupaš da trebaš otići da se odmoriš. Odi i lezi. Imaš još 4 sata do 16:00. Skupi snage trebat će ti." Trebati za što?
YOU ARE READING
Nightmare
FanfictionOn: Nije mario. Nije osjećao. Nije ga bilo briga. Ubijao je. Otimao je. Ona: Marila je. Osjećala je. Brinula se za sve i svakoga. Nikad ništa loše nije uradila. Ali opet,život će joj se promijeniti iz korijena. Zašto? I Zbog čega?