-Pjaca- Marko Pjaca

-2 Dio-

Gledam se u ogledalo i popravljam kosulju,stavljam maskaru i labelo od maline moj najdrazi,mozda zato sto gledam Mudju i kada igra s svojim tatom GTA V cijeli vrijeme spominju maline. Uzela sam torbicu i stavila na rame i uzela sam knjigu s svojim slikama tijekom skolovanja i koje sam slikala u slobodno vrijeme a bilo ih je bome puno. Pogledala sam se zadnji put u ogledalo i rekla sama sebi ti to mozes nisi kukavica postigni nesto u zivotu i nasmijesila se sama sebi i izasla iz stana. Setala sam ulicama jer maksimir mi i nije tako daleko od stana zapravo s prozora mogu vidjeti stadion. Dosla sam za par minuta i cijelim putem sam brisala dlanove koliko su mi se znojili od nervoze. Usla sam na stadion i ne znam zasto sam trazila celavog covjeka mozda zato sto mislim da su svi menadzeri celavici u odijelu ili koznim jaknama,curo gledas previse televizor. Gledala sam po stadionu i neki decki su trenirali valjda a ja stojim ko budala na ulazu.

"Trebas pomoc?"

Okrenula sam se prema smjeru od kojeg je dolazio glas i preplaseno malo odskocila od zemlje.

"Um zapravo dobro bi mi dosla pomoc"

Nasmijesila sam se.

"Kako ti mogu pomoci."

"Trebala bih ici do glavnog menadzera."

"U redu,samo me prati. Inace ja sam Mario Mandžukic."

"Vanesa Horvat,hvala sto ste mi pristali pomoci."

"Ok nisam bas toliko star mozemo na ti?"

"Da naravno."

"Evo stigli smo,sretno zbog bilo cega si ovdje i nadam se da cemo se jos koji put vidjeti."

"I ja isto,hvala ti puno."

Nasmijesili smo se jedno drugom i on je otisao a ja sam pokucala lagano na vrata dva puta dok nisam zacula znak odobrenja ulaska. Otvorila sam vrata i zatekla decka koji je bio jako iznervirao i koji se je prepirao s celavim covjekom,jesam vam rekla da su svi celavi.

"Marko napravio si kaznu nema igranja najmanje dvije utakmice ne znam kako ti je to uopce palo na pamet."

" Ali nisam ja nista kriv oni su mene napali i ja san se krenuo braniti kao i svaki normalan covjek."

Derao se je pretpostavljam Marko.

"Molim te izadi."

Rekao je celavi lik i pokazao prema vratima na kojim sam ja stajala. Marko se je okrenuo naglo i krenuo prema vratima,ali mi nije bilo uspjeha pomaknuti se jer me je vec barem s pola svoje snage lupio u lijevo rame,shvatiti cu to kao da nije bilo namjerno mozda se samo zakacio za mene. Stavila sam desnu ruku na desno rame i pokusala malo ublaziti bol tako sto sam protrljala bolno mjesto.

"Dobar dan oprostite mu nije namjerno takvi su nogometasi."

"Sve je u redu."

"Ja sam Matko Novak." (Izmislila sam lika)

"Vanesa Horvat drago mi je."

Nasmijesila sam mu se. Malo previse dijelim te osmijehe.

"Ovaj ja sam dosla za posao fotografa ako se sjecate."

"Da naravno sto se mene tice ti si vec dobila posao ali moras pricekati nekih pola sata da dode nas fotograf jer on mora potvrditi."

"Da naravno,hvala vam puno."

"Nista a sada mozes izaci i sjesti na tribine i gledati nase decke kako treniraju ja cu poslati tajnicu po tebe kada fotograf dode."

"Hvala i doviđenja."

"Doviđenja."

Ustala sam se s stolice i uputila prema vratima ne skidajuci osmijeh s lica dobila sam posao zapravo skoro sam ga dobila. Izasla sam van i sjela na tribine stadiona i upravo gledam hrvatsku reprezentaciju kako trenira nista bolje. Ovo moram slikati Hani. Uslikala sam par slika i poslala joj,i mozete zamisliti njenu reakciju. Rekla je da joj slikam Mandzukica sto sam i napravila valjda ce joj biti dosta dvadesetak slika za pocetak.

"I kako je proslo?"

"Isuse dali ti mene moras svaki put uplasiti."

"Kao prvo ja nisam Isus."

Na to smo se obadvoje nasmijali glasno i dobili par pogleda od igraca.

"A kao drugo kako je proslo i zasto me cijelo vrijeme slikas?"

"Ja da te slikam."

Kvragu a bila sam sigurna da sam neprimjetna.

"Aha."

"Nisam."

"Daj mobitel na pregled."

"E to nece ici ipak imam svojih privatnih stvari i slika na njemu."

"Ok ovaj ti put oprastam ali ti obecajem da sljedeci put ces trcati po stadionu da uzmes svoj mobitel."

"To bas i nece ici..."

"Ajde Mario svi cekaju samo tebe."

Viknuo je netko i prekinuo me u pola recenice.

"Nista onda Vanesa vidimo se jos."

"Da naravno."

Rekao je i zagrlio me je a ja mu uzvratila ok sta je to bilo. Jos sam malo gledala kako treniraju dok nisam zacula glas.

"Vanesa Horvat?"

"Ta sam."

"Podite zamnom do glavnog fotografa."

--------
Vote & comment