-Pjaca- Marko Pjaca

-20 Dio-

Otvaram oci ali zbog velike kolicine svjetlosti naglo ih zatvaram te nakon nekoliko sekundi otvaram ih polako dobivajuci informaciju gdje se nalazim,poglegala sam u ruku i vidila da mi je prikljucena infuzija. Sto mi se dogodilo?

"Budna si?"

Okrenula sam se u smjeru glasa i ugledala svoju mamu kako dolazi prema meni.

"Mama?"  Prosaptala sam  "Mama zasto sam ja ovdje? Vodi me kuci mama."

"Smiri se ljubavi sve ce biti dobro,odmori se jos malo, stizem za trenutak moram otici po doktora."

Kada je izasla samo sam cula da je nekom rekla da sam se probudila i za par trenutaka na vrata je dosao doktor s papirima u ruci.

"Dobar dan gospodice Horvat,kako se osjecate?"

"Cudno,kao da dio mene fali i osjecam jaku bol u trbuhu."

"Ovo ce biti stresno za vas ali ne smijete dozvoliti da se pogorsa vase zdravlje. Jucer zbog stresa ste zavrsili kod nas i vijesti nisu dobre,zao mi je ali bebu nismo mogli spasiti jer trudnoca je sama po sebi bila jako kriticna i za vas i za bebu,jedini izbor je bio da spasimo vas ili bebu ali da smo spasili bebu jako mala vjerovatnost bi bila da ona prezivi. Sad se morate odmarati i ne izlagat se stresu,doci cu vas obici kroz sat vremena."

Zagledala sam se u jednu tocku ne pokazujuci niti jedan znak zivota,moje bebe vise nema? Pogledala sam u trbuh gdje vise nije se vidio mali trbuscic i stavila ruku na njega i pocela plakati. Sto sam skrivila da se ovo sve meni dogada?

"Bit ce sve dobro ljubavi moja,sve ce proci i biti ces bolje. Svi su te dosli vidjeti ali ako ne zelis recu im da spavas a i moras se odmorititi. Dosli su i tata i Stjepan."

Govorila je gladeci me po kosi.

"Mozes li dovesti Stjepana?"

"Naravno."

Odigla sam se i naslonila na uzglavlje da sjedim sto je izazvali da mi se bol poveca ali sam pretrpila.

"Kravo jesi bolje?"

Samo sam rasirila ruke pozivajuci svog brata u zagrljaj,a njegovi zagrljaji su bili jako rijetki ali kad se desi pomogne da se osjecas sigurno jako puno poslije njega.

"Oprosti mi."

Prosaptao mi je u vrat.

"Da sam bio dobar brat nebi ti se desili ovo,nebi sada ovdje bila."

"Nisi ti kriv za nista buraz,jednostavno ja nisam mogla protiv sebe i nisam te slusala kad si rekao da ne budem s nogometasem,ali vjeruj mi nisu tako losi."

Nasmijala sam se malo. Pustila sam ga iz zagrljaja.

"Zeljela sam ti reci da znam da ces sigurno napasti Marka ali nemas razloga ovo je bilo izmedu nas i valjda cemo nas dvoje to jednom rijestiri."

"Kad smo kod toga...vec sam ga napao. Oprosti stvarno ali nisam se mogao zaustaviti."

"Konju...nema veze ovaj put ti oprastam ali ako te zivcira ili nesto ne gledaj ga i ne obracaj se na njega."

Kimnuo je glavom i rekao da se odmorim te otisnuo poljubac na moje celo i krenuo prema vratima a ja sam ga pratila pogledom i kad je otvorio vrata uocila sam njega,sjedio je na stolici pognute glave a kada je cuo da su se vrata otvorila podigao je pogled i uocila sam mu suze u ocima. Da li mu je na kraju stalo do mene,da li je svjestan da smo sad obadvoje  izgubili nesto zajednicko? Kad su se zatvorila vrata pokusala sam misliti o nekim veselijim stvarima iako je bilo jako tesko ali na kraju sam uspila utonuti u san

~Marko~

Taj njen pogled pun patnje i boli koju sam ja proizveo me je jos gore unistio. Sjedeci ovdje na stolici u cekaonici ispred njenih vrata je bio grozan osjecaj,slike nje u boli koju sam joj ja proizveo vrte mi se po glavi. Zvao sam i njene roditelje ocekivajuci da ce se derati ili nesto na mene ali su rekli da dolaze odmah i zahvalili se,sad znam na koga je ona. Reakciju njenog brata potpuno razumijem jer i ja bi reagirao tako za svoje sestre ali njega su jos smirivali da ja ne zavrsim na podu pretucen. Cak su i moji roditelji dosli da je vide iako ne znaju cijelu situaciju ali i mislim da i ne zele sada ispitivati o tome jer vide da sam slomit.

°•°•°•°•°

"Marko stani ne zelim ih upoznati,mislim zelim ali je jos pre rano i bojim se kako ce me prihvatiti."

"Cega se imas bojati vec su te prihvatili kao dio obitelji."

"Lako tebi reci,nisi ti na mom mjestu. I nemam sta za obuci."

"Stvarno? Imas pun walk in closet i da ne mozes nista iskombinirati. A i majka je vec krenula kuhati veceru tak da ne mozes se izvuci."

Ono majka sam pokupio od nje,nekad mi je znalo izletiti naziv starci za roditelje pa me skoro prebila i ocitala lekciju kako je to ruzan naziv za nekog tko ti je dao zivot.

"Cekat cu te ispred zgrade u 19:30 jer nam treba nekih petnaest minuta do tamo. A sad moram na trening."

"Ostavljas me u mukama."

Dobacila je dok sam hodao prema vrarima a ona je isla zamnom. Lagano sam ju uhvatio rukama za obadvije strane obraza.

"Ne brini svidjet ces im se i sto god stavila na sebe bit ces preljepa i ne zelim te vidjeti s kilogram sminke jer te to ne uljepsava,kuis vec si preljepa."

Spustio sam glavu i poljubio joj usnice a zatim i celo i izasao iz stana.

°•°•°•°•°•°

Tog dana me je poslala barem sto poruka ali na kraju se sve ispalo super cak niti ja nisam ocekivao da ce tako biti,vecera je prosla u nekom obicnom razgovoru i upoznavanju,na kraju su ju moji roditelji privukli u zagrljaj i bilo je vidljivo na njenom licu da joj je bilo lakse. Osjetio sam ruku na svom ramenu.

"Jesi dobro?"

Dignuo sam pogled i pored mene je sjedila Vanesina mama. Odmahnuo sam glavom sto je znacilo da nisam dobro,a tako sam se i osjecao.

"Ja stvarno nisam znao i stvarno mi je zao sto se sad nalazimo ovdje i sto sam joj ovo ucinio."

Stisnula je moju ruku.

"Ne brini se Marko biti ce ona dobro,samo se treba odmarati i ne izlagati stresu. Samo ne znam koliko cu ja moci ostazi u Zagrebu zbog posla i ne znam tko ce joj onda pomagati,cak je i Hana otisla."

"Ja cu ostati s njom nije mi nikakav problem osim sto mislim da me nece htjeti kraj sebe."

"Znam ju i pruzit ce ti jos jednu sansu ali ako i ovaj put zeznes neces ju moci vratiti."

Udahnuo sam,bio sam i sam svjestan toga.

•~•~•~•~•