-19 Dio-

426 28 7
                                    

Juventus je pobijedio 4:0,njihova pobjeda se mogla ocekivati posto su jaca momcad ali nije se mogla ocekivati tolika razlika u postignutim golovima. Nakon 10 minuta sam sisla u tunel te otisla prema uredu ostaviti svu opremu,oglasio mi se mobitel s obavjesti da mi je dosla poruka od Maria

Mislim da je vrijeme da mu kazes,dodi ispred svlacionica cekam te

Stizem za minutu ali samo da se pozdravim s tobom

Krenula sam prema svlacionicama i Mario je vec stajao ispred,pogledao je u mene a ja sam mu rukom pokazala da dode do mene.

"Vanesa moras mu reci."

"Zar mislis da ce ga biti briga za mene i za tu bebu?"

Vec pomalo zivcana sam izgovorila,hormoni rade cuda.

"I da ga nije briga moras mu reci,a poznavajuci Pjacu nece nista reci u negativnom smislu."

"Sta vas dvoje muljate i sta mi Vanesa mora reci?"

Cula sam glas iza svojih leda,samo sam zatvorila oci i rekla fuck.

"Mislim da je najbolje da ja sad odem."

Rekao je Mario i sapnuo da ce biti u blizini. Na Markov glas sam se trgnula i shvatila da se moram okrenuti.

"Dakle,o cemu se radi?"

"Kao prvo moras me shvatiti i samo cu te moliti da ne reagiras pre burno i da shvatis da nista ne trebam od tebe."

Samo je sutio i gledao u mene te kimnuo glavom kao znak da nastavim.

"S ovim te ne zelim vezati za sebe i nemoj misliti da nesto trazim od tebe jer mogu sama ako sam mogla do sada mocu i dalje." Udahnula sam da se barem malo smirim. "Mislim da i ovo nije pravo mjesto i trenutak za to ali mislim da vise necu imati priliku i moram ti reci."

"Dobro onda Vanesa nastavi vise i ne prekidaj u pola recenice."

Vec je govorio iznervirano i s povisenim tonom sto je kod mene izazvali da mi zasuze oci,ovo nije moj Marko kakvog sam poznavala.

"Trudna sam."

Prosaptala sam.

"Ti si sta?"

"Trudna sam."

Rekla sam glasnije i tad su mi suze potekle niz lice.

"Dal si stvarno bila toliko jadna i varala me s strane."

Sad se skoro pa prodrao na mene.

"Trudna sam vec cetiri mjeseca i beba je tvoja."

"Ne lazi,svaki put smo pazili,samo mi zelis podvaliti tude djete."

E ovo je zabolilo vise nego ista na sto sam osjetila kao da me je neko probo s nozem kroz trbuh,ne smijem se uzrujavati a on s ovim ponasanjem mi radi samo lose.

"Zar smo pazili svaki put?" Sad sam ja povisila ton. "Zar si siguran toliko u sebe? Samo se sjeti kada si me iznenadio s vecerom."

•○•○•○•○

MARKO♡♡

●Cekam te u stanu i nema izgovora pripremio sam iznenadenje za tebe. Ly😙●

"Ovaj Hana zaboravila sam ali moram hitno srediti neke papire moram sutra odnesti u reprezentaciju."

"Da da znam ja te papire. Mislim da nitko ne dobije toliki osmijeh kad netko spomene posao. Ajde ajde i pozdravi mi Marka."

Otisnula sam poljubac u njen obraz u znak pozdrava i istrcala iz njenog stana i sjela u auto i vozila ipak po propisima iako sam jedva cekala da vidim Marka. Za nekih desetak minuta sam se nalazila ispred Markovih ulaznih vrata i pokucala a on je za par sekundi otvorio vrata i docekao me s buketom crvenih ruza.

"Ovo je za moju damu."

Nasmijala sam se i podigla na prste da mu utisnem poljubac na usnice,ipak metar i sumsta jagoda treba dokuciti diva od 1.86cm. Zahvalila sam mu se na sto je on utisnuo poljubac u moju kosu na sta sam refleksno zatvorila oci,ako sam nesto volila kod njega to je sto ostavlja tako mekane poljupce po mojim obrazima,celu i kosi. Kad se sjetim kad sam bila cijeli dan tuzna iz nepoznatih razloga i onda je on s pokusajem da me razveseli ostavljao poljupce po cijelom mom licu pritom me skakiljajuci ali njegov zadatak da me razveseli je bio izvrsen. Uhvatio me je za ruku i povukao do kuhinje gdje je svjetlo bilo malo priguseno ali svijecnjak i svijece na stolu su davale neku romanticnu atmusferu koju bas i nisam volila ali s njim sve se zavoli. Izvukao mi je stolicu te sam sjela uputivsi mu osmijeh. Ispruzio je ruku na sto sam ja podigla obrvu i tako mu dala do znanja da ne razumijem sta trebam napraviti.

"Ajmo mobitel predaj,danas zelim biti s svojom curom."

Izvukla sam mobitel iz torbice i dala mu,kada ga je nosio u drugu prostoriju ja sam doviknula jedno "budalo" i nasmijala se na sto se on okrenuo i isplazio mi jezik kao malo djete. Vracao se s dva tanjura u ruci te jedan stavio pored mene a drugi na svoju stranu stola,upitao me da li zelim vino a sto sam ja kimnula glavom govoreci mu da naspe samo malo.

"Cemu sam ja ovo zasluzila?"

Upitala sam nakon prvog zalogaja.

"Zar treba biti neki poseban razlog zbog kojeg bi trebao iznenadiri svoju djevojku s vecerom?"

"Mislim da ne treba i da mozes se udati imas moj blagoslov jer ovo je pre ukusno."

"Drago mi je da ti se svida."

Poklonio mi je jos jedan svoj prekrasan osmijeh a pod svjetloscu svijeca je izgledao jos lijepsi ako je to moguce. Nastavili smo jesti uz jos koju nebitnu recenicu s pitanjima kako smo proveli danasnji dan.

•○•○•○•

Proslo je par sekundi dok je vracao film u nazad na tu vecer i sve sto se dogodilo u njoj.

"To i dalje nije dokaz da je to sto nosis u sebi moje."

Jos jedan udarac za mene.

"Cetiri jebena mjeseca je proslo od tad,takoder cetiri mjeseca od kad si otisao i cetiri mjeseca moje nazovimo depresije,zar mislis da bi te lagala?"

Sad sam vrisnula ali ne od ljutnje koja je bila prisutna nego od boli koja je prosla mojim trbuhom na sto sam stavila ruku na trbuh i jednu na zid savijajuci se od boli.

"Vanesa da li si dobro?"

"Samo mi zovi Marija ili nekog iz dinama i pusti me na miru."

Rekla sam kroz zube od boli.

"Vanesa jesi dobro?"

Cula sam zenski glas i kroz maglu vidjela da je to Sara cura od Ante Corica.

"Majmune jedan sta si joj napravio pa trudna je. Vanesa ostani samnom sad cu zvati pomoc."

Ja sam ju samo uzela za ruku i stisnula misleci da cu tako ublaziti bol.

"Nemamo vremena za cekanje hitne,ja cu ju odvesti. " U tom trenutku nisam osjetila vise tlo pod nogama nego dvije snazne ruke kako me negdje nose. "Ti zovi Madzukica i ostale i reci sta se desava i da ne brinu."

Sljedece cega se sjecam kroz crnilo je da mi je muski glas govorio da ostanem uz njega i da ce sve biti dobro,brze voznje i dozivanje mog imena i govorenja da gubimo bebu i majku a poslije toga sve je bilo crno.

○●○●○●○●

-Pjaca-   Marko PjacaWhere stories live. Discover now