Stojim vec desetak minuta pred stadionionom u dvadeset do pet jer nam je receno da se tada moramo skupiti i da ce doci po nas autobus ali izgleda da su ovi zaboravili ili im karijera i nije toliko vazna. Sjela sam na klupu pokraj i izvadila mobitel i ovu tanku jaknu sto sam imala na sebi zakopcana ju do kraja ipak je cetvrti mjesec i jos uvijek je hladno a i pet je ujutro. Dali ja stvarno moram svaki put biti prva? Htjela sam se javiti Hani ali sigurno spava i nebi vidjela poruku tako da mi se ne isplati. Proslo je jos deset minuta i nitko nije dolazio i tek za par minuta cujem zvuk kotacica na koferu.
"Slobodno?"
"Da naravno."
Covjece nisam mislila da cu ikada s ovim likom pokraj progovoriti par rijeci kako nam je krenulo s svima sam bila dobra osim s njim.
"Koliko si ti dugo tu?"
"Dovoljno dugo da shvatim da nitko ne dolazi,znas mislila sam da vi nogometasi brinete o svojoj karijeri i da trcite za njom kao i za loptom ali izgleda da sam krivo mislila."
"Smijem li pitati zasto."
Kimnula sam glavom i pogledala u njega.
"Ovdje sam vec skoro pola sata i nitko nije dosao osim jednog psa koji se je dosao samo pomaziti cak me je i on napustio."
Vratila sam pogled u neko glupo stablo samo da ne gledam u njega. Ne znam zasto ali ne se osjecam ugodno u njegovom drustvu kao naprimjer kada sam s Rogom,Mandžukićem i ostalima. Cula sam smijeh od strane Marka.
"Sad vise nisam ja prvi koji dolazi kada treba nekuda ici uzela si moju ulogu."
"Ako oces mogu se ja sakriti negdje pa da ispadne kao da si ti dosao prvi i da se ja nisam smrzavala ovdje pola sata. Meni nije problem."
"Nema potrebe...svejedno moze ispasti da sam ja dosao prvi a ti poslije mene."
"Kako to da ti dolzis prvi?"
"Zivim u blizini tu u ovim zgradama dok su se drugi razbacali po Zagrebu i onda se dogovore tko dolazi po njih pa dođu svi skupa."
"Aha"
Izustila sam i onda je nastala tisina dok nije dosao auto i dok strumpfovi nisu izlazili jedan po jedan. Sto pa svi su u plavim jaknama tako da su za mene strumpfovi.
"Oo dali to zaljubljeni par?"
Rekao je Rog
Koji klinac?
"Ne Isuse Bože sta ti je."
"Bas steta a bili bi bas lijepi."
A sada je rekao Ćorić.
"S vama se ne vrijedi raspravljati je li tako? Ponasate se kao djeca."
"Da tako da bez veze trosis svoj glas."
"Hvala Ivane to sam i sama shvatila"
Rekla sam i nasmiješila se. Ubrzo je stigao trener i autobus,ja sam ulazila zadnja jer se nisam zeljela gurati a i moj zeludac ne podnosi zadnja mjesta tako da bi bila zadovoljna da sam u prvom. Usla sam i sjela u cetvrto sjedalo od naprijed stavila sam torbu pokraj sebe i izvadila mobitel i slusalice. Idemo u Split i put ce trajati taman toliko da se malo naspavam,slusala sam pjesme dok netko nije sjeo pored mene.
"Zasto nisi s nama iza?"
"To moras pitati moj zeludac koji ne moze pretrpiti dugi put u zadnjim sjedalima."
Nasmijesila sam se.
"A i ne bih vam smetala ipak ste decki i ja jedina cura i ja sam vam uljez."
"Nisi niti ces ikada biti."
"Hvala ti. Nego pricaj sta ti pokusavas s mojom Girl?"
Cim sam to spomenula Mariu je rastao osmijeh na licu po ovome mogu zakljuciti da ce nesto biti između njih bilo bi mi drago da barem probaju ali obadvoje su mi prijatelji i bilo bi mi grozno gledati da pate.
"Ja... Ne znam da li ti mogu to pricati ovdje ipak su u ovom autobusu sve babe."
Rekao je a ja sam se nasmijesila i pogledala odozada i vidjela kako neki spavaju a neki su na mobitelima s slusalicama u usima.
"Mozes mi reci neki spavaju a drugi imaju slusalice."
"Nebi se cudio da se prave da spavaju i da imaju stisan zvuk"
"Nisu valjda takvi."
"Ooo cekaj jos nisi vidjela nista od njih sto su u stanju napraviti."
"Hahhah ok moram se smiriti ipak cu ih probuditi i da li ce pasti neka vezica? Molim te reci da."
"Mozda."
"Tooo. Barem cu se rijesiti Hane barem malo,a ti ces je usreciti jer ako pokusas s njom i ako ju povrijedis trebati ce ti dobar razlog za to jer biti ces mrtav dva puta."
"Zasto dva puta?"
"Jednostavno prvi put ti je taj sto cu te ja ubiti a drugi je taj sto ce te Hana ubiti kada joj se malo slegne. Znas ona je dobra curica ali kada poludi onda se bolje ne igraj s njom znam iz vlastitog iskustva."
"A mogu li biti pokopan jedanput znas ipak je to trosak."
"Za to ćlcemo se dogovoriti."
Nasmijali smo se jedno drugome i on se je vratio na mjesto a ja sam vratila slusalice u usi i pustila si pjesme koje sam stavila pod naslov Sleep💤💤. Malo sam spustila sjedalo i zatvorila oci a ubrzo i zaspala. Budim se na necijem ramenu,trepnem par puta da dođem sebi od spavanja i pogledam u osobu koja sjedi pokraj mene.
"Oprosti zbog ovoga i sto ti radis ovdje."
"Mislio sam da ne spavas kao svi ovi jer sam vidio da pricas s Mariom pa sam dosao do tebe da nesto radimo ali si ti spavala."
"Ok ali kada si vidio da spavam zasto nisi otisao na mjesto."
"Zato sto si taman stavila svoju glavu na moje rame i nisam se mogao pomaknuti."
"Oprosti jos jednom."
"Nema veze stvarno."
"Trebas jos uvijek drustvo?"
Rekla sam i nasmijesila sam se.
"Ako nemas sta pametnije raditi onda da."
I on se je nasmijao.
*-*-*-*-*-*
Vote i komentar
Oprostie na greskama ako ih ima.
YOU ARE READING
-Pjaca- Marko Pjaca
FanfictionMarko Pjaca je poznati nogometas koji igra za Juventus i Hrvatsku reprezentaciju dok je Vanesa obicna cura koja voli fotografirati sve sto joj se nade na putu,tako da ona u potrazi za posao krene biti fotograf Hrvatske reprezentacije.