Sjedila sam na svom mjestu na tribinama raspremajuci stvari kad je momcad Juventusa krenula izlaziti na travnjak gledajuci stadion,uzela sam fotoaparat i brzo sjurila niz tribinu i uhvatila zraka te popravila bijelu haljinicu koju sam nosila na sebi i gore laganu vestu krem boje. Stala sam s jedne strane trazeci dobar kut s obzirom na polozaj sunca. Taman ispred mene su stali Higuaín,Dybala,Dani Alves i Patricie Evra te sam uslikala jednu sliku.
Okrenula sam se na drugu stranu i taman je naletio Marko koji je zavrtao rukav kosulje,uslikala sam i njega a onda mi je netko skocio u zagrljaj koji je bio toliko jak da sam skoro pala.
"Vanesaaaa koliko te dugo nisam vidio. Kako si?"
Kad sam se izvukla iz zagrljaja vidila sam Marija s osmjehom od uha do uha.
"A sta da ti kazem No Good."
Imitirala sam njegov glas na sto se je nasmijao a ja za njim.
"Izgledas drugacije ali u pozitivnom smislu kao da blistas."
Ne kazu bezveze da trudnica dobije neki posebni sjaj.
"Samo ti se cini Mario ne pretjeruj."
"Ajde da te upoznam s ekipom."
Krenuo me je vuci po terenu a ja sam govorila da necu.
"Mario stani ili cu ti zabiti nokte u ruku."
Ali nastavio je hodati a ja sam polako zabijala svoje nokte u njehovu ruku ne jako da ga povredim nego samo da zna da se ne salim.
"To boli Vanesa."
"Ne lazi nisam te niti dotakla isti si ko Rakitic male bebe. Nego idi kod ekipe cekaju samo tebe a ako me bude uhvatila zelja za upoznavanje zvati cu tebe prvog. Dodi da te zagrlim sada i bjezi tamo."
Ispruzila sam ruke a on je prihvatio moj zagrljaj pritom mi ostavljajuci poljubac u kosi,definitivno mogu potvrditi da u cijeloj reprezentaciji od svih igraca vjerujem Mariju jer je uvijek dobar prema meni i igra ulogu starijeg brata.
"Vanesa trebam te hitno."
Viknuo je trener Dinama.
"Recite,tu sam sto god zatreba."
"Netko treba momcad juventusa provesti kroz unutrasljost stadiona znaci kroz tunel,teretanu i sve ostalo i vec sam pitao Marka i Marija ako ti zatreba pomoc da tu pomognu oko svega i pristali su."
Zar i to jos moram raditi,nabacila sam lazni osmjeh
"Bila bi mi cast provesti momcad Juventusa kroz stadion."
Zahvalio se i dao mi papire na kojima pise gdje ih sve moram voditi i sto moram reci o svakom mjestu. Dosla sam do grupice muskaraca i krenula s svojim "predavanjem" naravno na engleskom jer talijanski mi je skoro nula.
"Moje ime je Vanesa Horvat i danas Vas ja vodim kroz Dinamov stadion pa da krenemo od neke povijesti Dinama. Gradski nogometni klub Dinamo Zagreb osnovan je 9. Lipnja 1945. Godine..."
Nastavila sam pricati,hodati i pokazivati okolo a oni zamnom hodali ko hipnotizirani. Kad smo dosli u prostoriju gdje igraci provode svoje slobodno vrijeme prije utakmice ili kada je trening vrijeme rekla sam da se mogu posluziti s hranom i picem i osvjeziti se. Stala sa uza zid i nadgledala cijelu prostoriju i napisala Ivi poruku da je sve pod kontrolom za sad. Paulo Dybala je krenuo prema meni a ja sam se ispravila i nabavila osmijeh jer sam mislila da me treba nesto pitati ali na putu prema meni ga je zaustavio Mario koji mu je nesto rekao na talijanskom na sto se dybala okrenuo i nastavio drugim putem,Mario je pogledao u mene a ja sam napravila pogled koji govori da smjesta dode do mene i kaze mi sta se upravo desilo sto je i napravio.
"Sto se upravo desilo?"
"Nista decko je htjeo da te zbari ali sam mu rekao da ne pokusava da si zauzeta."
"E al gledajuci s druge strane mi smo jos u vezi a nismo skupa. Ok ovo cudno."
"Ali vjeruj mi i njemu nije lako."
Rekao je dok se naslonio na zid do mene.
"A meni je kao lako,znas kakva je cijela situacija i hvala sto mu nisi nista rekao."
"Ali i sama znas da ne mozes sutiti zauvijek ako nista reci mu danas poslije utakmice."
"Znas da nije lako."
"Znam i sve razumijem ali moras mu reci Girl e a sad moram ici jer se moramo ici pripremati za utakmicu."
Otisao je do suigraca a ja sam im zazelila srecu i pozdravila se s njima.
□■□■□■□■□■
YOU ARE READING
-Pjaca- Marko Pjaca
FanfictionMarko Pjaca je poznati nogometas koji igra za Juventus i Hrvatsku reprezentaciju dok je Vanesa obicna cura koja voli fotografirati sve sto joj se nade na putu,tako da ona u potrazi za posao krene biti fotograf Hrvatske reprezentacije.