-13 Dio-

777 37 23
                                    

12. Lipanj 2016.
14:30

"Robert sve spremno?"

"Da nadam se nisam siguran bojim se da sam nesto krivo napravio ili da cu napraviti."

"Ne brini se samo se opusti ja cu jos provjeriti cijeli fotoaparat a i ja cu slikati s klupe ili tribina."

Provjerila sam cijelu opremu i sve namjestila i jos Robertu pokazala par stvari kako da uslika dobre slike i otisla do Hane koja je strpljivo cekala pocetak utamice koji je bio sve blizi za dvadeset minuta krece utakmica protiv Turske i na cijelom stadionu je bila gadna strka svi su trcali na sve strane a buka s tribina je vec krenula i navijaci ako ovako nastave nece imati glasa do petnaeste minute utakmice.

"Sta mislis ko ce pobjediti?"

"De Vanesa glupo ti pitanje pa naravno da cemo mi."

"Sad ces vidjeti kada Mario zabije gol samo za tebe."

Rekla sam i s svojim ramenom malo ju gurnula a ona se je zacrvenila.

"Nadam se. Iako znam da tako nece biti."

"Ne gubi nadu..."

"Vanesa"

"Ovdje sam."

Viknula sam izborniku i sisla s tribina

"Recite."

"Mozes li otici u svlacionicu i vidjeti da li su gotovi i u kakvom su stanju,previse sam nervozam a jos ako njih vidim nervozne mislim da cu se srusiti. A i ti si pametna daj im neki savjet."

"Da naravno, nije nikakav problem,ne brini te se malo sjednite na klupu i smirite se sve ce biti u redu danas Turci padaju."

"Hvala ti puno."

"Nema na cemu."

Nasmijala sam se i otisla u svalcionicu skoro sam se izgubila kad sam glupa izgubim se u jednosmjernoj ulici a kako nebi na ovolikom stadionu. Kucala sam na vrata nase svlacionice i usla nakon sto je netko rekao slobodno.

"Pobjednici jeste li spremni?"

"Fizicki jesmo ali psihicki nismo."

"Ajde kapetane nemoj tako."

Rekla sam i sjela Pored Maria i Marka Pjace.

"Vi ste jos u redu kakav je izbornik jedva stoji na nogama imam osjecaj kako ce pasti od nervoze. Nemojte ga iznevjeriti a pogotivi ne navijace. Odigrajte ovu utakmicu onako lagano da dodete do lagane pobjede. Ok ovo zvuci glupo. Sad moram ici. Sretni vam."

Odrzala sam svoj “govor„ i krenula grliti ih sve po redu a na kraju i Marka kojem sam ostavila i neprimjetni poljubac u obraz,barem se nadam da je neprimjetan. Krenuli smo izlaziti svi jer su decke zvali u tunel a ja sam potrcala prema izlazu i zapela ali me je netko uhvatio.

"Gospodice Horvat malo lakse inace cete nastradati ako tako nastavite trcari."

"Hvala ti Marko."

Rekla sam i izasla iz tunela s osmjehom od uha do uha iako ne znam razlog. Koga lazem razlog je Marko Pjaca. Utakmica je zavrsena s pobjedom Hrvatske kao sto je bilo i ocekivano. Hana i ja samo otisle prije svih s stadiona jer njoj nije bas bili dobro.

"Jesi ti sigurna da nisi trudna?"

"A daj kak mozes tak nest mislit."

"Ne znam imas sve simptome. Kako bi bili slatko dobiti malu bebu Hario ili Manu."

"Ma to je samo zbog ovog navijanja a i nije bili zraka. I ne nije vrijeme za to,al jos uvijek mogu reci Marku da ti napravi dijete ili idi kod Ronalda pa ce ti platiti."

"Nije bili zraka a otvoren je stadion. To je ko ono da si rekla da moramo ici u park da svezes pertle a uopce ih nisi imala. I nisam drolja Hana."

"E za to ti ja nisam kriva sto nisi skuzila da nemam pertle."

Nasmijale smo se ali onim tulavim smijehom i zadobile par pogleda od ljudi ali nas nije bilo briga jer smo dosle pred hotel.

"Ti se sad idi odmori ja cu ti poslije doci u posijet."

"Nisam na samrti."

"Nema veze. Aj bok."

Rekla sam i ostavila joj poljubac na obrazu i krenula prema sobi. Uzela sam odjecu iz ormara i stavila ju na stolicu,otisla sam u kupaonicu se istusirati. Osusila sam kosu i ispeglala ju.

"Znas svida mi se ovaj prizor."

"Isuse,Marko zar me moras plasiti?"

Rekla sam i pribila rucnik uz sebe,koja sam glupaca mogla sam ponjeti odjecu s sobom al ne ja mislila da nece doci tako brzo. A on se samo nasmijesio. Dosla sam do stolice uzela odjecu tocnije rozu kosulju kratkih rukava i crnu suknjiu malo iznad koljena. Izasla sam uz kupaonice i zatekla Marka kako sjedi na krevetu s tuznom facom.

"Marko sto je bilo?"

"Jesi se uplasila mene zato sto sam ruzan ili?"

Zar on stvarno ima takvo misljenje o sebi pa o meni. Sjela sam pored njega.

"Gle covjeku nije bitan izgled barem meni bitno je ono unutar covjeka a to je dusa a kad smo u pitanju tebe ti imas obadvoje a gle mene debela ruzna krava pa opet zivim."

Govorila sam i usput prstom pokazivala na njega i tamo gdje se nalazi dusa iako ja nisam imala blagog pojma gdje se nalazi. On je uhvatio moju ruku i malo me uzdignuo a s svojom drugom stavio ispod mojih butina tako da me je drzao s jednom rukom i premjestio u svoje krilo.

"Kaj si to rekla sad, da to vise cuo nisam."

Rekao je i naslonio svoje celo na moje i ostavio poljubac na mojim usnama.

"Znas mrzim i to -kaj- al valjd je to normalno jer sam slavonka i kod nas se to ne govori al cu zavoliti samo zbog tebe."

*********

Znam glupo je al sta cu i ja sam sama glupa. Zeznula sam cijeli nastavak. Necu pisati vise o prvenstvu nego cu prijeci na dio kad je Marko presao u Juventus. Oprostite na greskama ako ih ima. Ostavite vote i komentar s sest komentara ide dalje nastavak. Decki sretno danas nemojte nas iznevjeriti.

-Pjaca-   Marko PjacaWhere stories live. Discover now