Otmica

215 14 0
                                    

Već je prošlo pet dana od kako nisam vidjela Zayna. Morao je ići negdje na sedmicu dana. Iako se čujemo svaki dan,mnogo mi nedostaje. Moji se još nisu vratili. Morali su još ostati sa tetinim kćerkama. Jedna je bolesna i ne zna se da li će preživjeti.
Zvoni mi telefon, javljam se.
"Hej draga, kako si?", upita dobro poznat glas.
"Zayn, toliko sam sretna što te čujem. Kada se vraćaš? Jedva čekam.",  odgovorila sam veselo.
"Jedva čekam da te vidim, ljubavi. Jesi dobro? Kako su tvoji?"
"Ja sam dobro. I oni su. Još uvijek su tamo.", tiho sam rekla, "Samo.. Mnogo mi nedostaješ.."
"Znaš, danas dolazim. Budi u parku u 12:20. Vidjet ćemo se. Ljubim te. Sada moram krenuti da bih stigao na vrijeme."
"Super, može. Jedva čekam. Ljubim te. Sretno!"
"Hvala, dušo. Vidimo se."
Prekinuo je.




---------------------------------------------------------




Već je 12:00. Obukla sam trenerku i majicu. Na noge patike i krenula do parka. Putem sam razmišljala kako ću se ponašati? Kako bi se Zayn mogao ponašati? Uostalom, da li će stići na vrijeme ili će kasniti?
Stigla sam do parka. Još 5 minuta. Jedva čekam.
Čujem korake iza sebe. Okrećem se, "Zayn". To je zadnje čega se sjećam.

...........

Otvaram oči.
"Nasa ljepotica se probudila.", čujem glasan smijeh.
"Vidi je kako nas gleda.", ponovno smijeh, ali neki grub i hrapav glas.
"Ko ste vi?", upitam.
"Mi?", nasmijao se čovjek sa grubim glasom, "mi smo tvoji. A i ti ćeš uskoro biti nasa.", ustao je sa stolice i krenuo prema meni.
Osjetila sam da se ne mogu pomjeriti. Tek tada sam vidjela da su mi ruke i noge svezane. "Ko ste vi? Šta hoćete od mene?", ponovno upitam samo što ovaj put povisim ton.
"Polako, malena. Shvatit ćeš sve.", cinicki se nasmijao. "Nelly. Idi!", povisio je ton.
"Uredu, Menly".
Drugi čovjek, kako ga je nazvat, Nelly,  je izašao i zatvorio vrata za sobom.
Menly?  Jako poznato ime.. Mislim da sam ga već negdje čula.. Možda od mame, ili tate. Ili čak od tete Vere.
Približio se i spustio na koljena. Sada je bio spram mog lica. "Tako si lijepa.", pomilovao me po obrazu. Usne je približio mom obrazu i poljubio me. Polako se spuštao prema mom vratu, dok sam se ja koprcala.
"Pusti me!", zavristala sam.
Ustao je i uzeo neku maramu. Zavezao mi je usta njome i povukao me prema sebi za noge. Iako sam pokušavala vrištati, to je bilo bezuspješno.

Sudbina ih spojilaWhere stories live. Discover now