Sudbina ih spojila

Nakon 35 godina

Moja kći dolazi svaki dan, otac je preminuo prije 5 godina.. Ostala je sama, ali čuva se.. Anna je već porasla i završila školu, sada radi.. Hvala Bogu.. Mnogo lici na Emmu. Ima njene oči. Kosu. Lice. Čak i tijelo.. Ista je kao Emma.
Voli iste stvari kao što je voljela moja Emma..
Ja.. Već sam star i moja smrt se bliži.. Nadam se da ću dočekati da izađem iz zatvora i udam moju kćer..
Svaki dan plačem i prisjecam se Emme. Za ovih 35 godina sam bio miran i nisam napravio niti jednu pogrešku. Niti jedna svađa nije izbila zbog mene..

"Gospodin Malik.. Sudija vas želi vidjeti."

Sudija? Želi vidjeti mene?
Izlazim sa čuvarom i idemo do sobe u kojoj je sudija.

"Dobar dan", kažem i sjednem na stolicu.
"Dobar dan, gospodine.", nasmija se, "Posto za 35 godina zbog vas nije izbila niti jedna svađa, puštamo vas ranije na slobodu. Ali.. Ako vas itko prijavi, ponovno idete u zatvor. Danas izlazite. Hoćete li pozvati nekoga da dođe po vas?"

Puštaju me? Moja Anna će biti presretna.

"Možete li nazvati moju kćer? Bit će presretna."

"Može, naravno. Izvolite nazovite.", da mi telefon.

Nazovem Annu i kažem joj da izlazim, ona je presretna. Doći će po mene. Duša moja mala..

---------------------------------------------------------

Već 5 dana sam na slobodi. Moja Anna se sutra udaje.. Duša mala.. Tako mala, ali tako velika..
Danas radimo sve pripreme.
Izgleda kao na Emminoj i mojoj svadbi. Dok smo sve postavljali, mnogo smo plakali.. I Anna i ja..

Ljubičasti cvjetovi na stolovima, ljubičaste masne i ljubičasti baloni.. Sve je kao na našoj svadbi..

Žao mi je što je ovaj dio kratak, ali na sljedećem dijelu je kraj tako da neman mnogo inspiracije..

Hvala što čitate.. ♥♥