Sudbina ih spojila

Ovo je kraj

Nakon nekoliko mjeseci sam otišla u školu. Zayn i ja smo se dogovorili da nikome ne govorimo o silovanju i našem jebanju. Da to bude nasa tajna.
"Vidi male, brate. Jebi se i samnom!",  povikao je neki od momaka iz jedne grupe.
"Nemoj tako, silovana je mala. Možeš i ti silovati, jedino to", nasmijao se drugi.
Odjednom odnekle se pojavio Zayn, "Pustite je na miru, ona je moja djevojka!"
"A vidi gospodina savršenog. On jebao pa ne da nikom!", povikao je ponovno neki iz te grupe.
Oči su mu zasuzile, ali nisam željela pustiti suzu, "I da jeste, baš te briga. On jeste, ti nisi i nećeš nemaš tu privilegiju!"
Nasmijala se neka od djevojaka iz druge grupe, "Samo jako, curo. Ne daj na sebe!", povikala je.
"Ti usuti! Nemoj da tebe jebem!", povikao je dečko iz grupe i krenuo prema meni.
Oglasilo je zvono početak časa, iako je Zayn želio da se tuče i da me štiti, nisam mu dozvolila. Otišli smo na čas.
Nakon škole nisam željela da Zayn ide samnom kući. Željela sam da se odmorim i da razmislim sama. Pustio me i otišao do prijatelja.
Stigla sam kući, bacila stvari kraj ormara i sjela na prozor.
"Vidi male, traži nekog za jebanje", povikao je dečko iz škole dok je prolazio ulicom.
"Nemoj tako. Bezobrazan si. Pusti je.", rekao je drugi i gurnuo ga.
Tako su razgovarali.

Vratila sam se u sobu i uzela papir i olovku. Napisala sam pismo Zaynu, smotala papir i ostavila kraj kreveta.

Sjela sam na prozor.

Zayn pov.

Zašto mi se ne javlja? Moram ići do nje!
Stižem do kuće. Ona sjedi na prozoru.
"Emma, ljubavi. Ajde otvori mi"
"Otvoreno je. Uđi. Imaš nešto kraj kreveta, procitaj.", rekla je i podigla glavu. Oči su joj bile krvave, a lice nateklo.
"Emma, šta govoriš?"
"Ovo je kraj, Zayn. Zao mi je.", skočila je s prozora.
"Emma! Ne!", zagalamio sam, ali bilo je kasno. Već je skočila. Pala je na glavu i počela krvariti. Brzo sam potrčao i podigao njenu glavu na moje koljeno. Pozvao sam hitnu. Brzo su stigli i prebacili je u bolnicu.  Ušao sam u kuću da uzmem odjeću da je možemo presvuci, jer je bila sva krvava.
Našao sam pismo kraj kreveta. Počeo sam čitati.

"Dragi Zayn.

Znaj da mi nije drago što ovo pišem i što je kraj ovakav, ali ja više ne mogu. Ne mogu živjeti sa tim da sam silovana i da me svi prozivaju. Ne mogu živjeti sa spoznajom da moj prvi odnos nije bio mojom voljom, već tuđom. Znam da me mnogo voliš i da znaš da i ja tebe volim mnogo više. Hvala ti što si bio uz mene svo ovo vrijeme i što me nisi napustio i kada si saznao da sam silovana. Hvala ti što si bio oprezan kada si to prvi put radio samnom. Hvala ti što si mi vjerovao i hvala ti na svemu. Želim da znaš da te mnogo volim i da si jedini kog sam stvarno ikada voljela. Prvi i posljednji koji ima moje srce. Ako ikako možeš, zaboravi me i nastavi svoj život. Hvala za sve. Volim te.

                                                 Samo tvoja Emma."

Suze su me oblile. Plakao sam kao malo dijete. "Ne, ona neće umrijeti. Ona će i dalje biti moja malena zvijezda na nebu. Jedina koja obasjava moju noć. Moje svjetlo na kraju tunela. Sve moje.", prosaptao sam sebi, zgrabio odjeću i otišao u bolnicu.