Sudbina ih spojila

Sreća i tuga

Živimo kod Zaynovog oca, već nekoliko sati. Sada je 22:30.
Anna spava, Zayn je sa ocem u sobi, razgovaraju. A ja raspremam stvari.

------

Cijelu noć nisam spavala, jedva sam čekala ovo. Pozivnice smo davno poslali.
Zayn se obukao i izašao sa ocem. Anna i ja samo se oblačile.
Prvo sam pomogla Anni da se obuče, pa je ona meni.

Gledam se u ogledalo.
Jesam li to ja, stvarno? Nadam se da ovo nije san. Ne želim izgubiti sve u snovima. Želim da ovo bude stvarnost. Nasa stvarnost. Nas zajednički život, sve do kraja.

"Mama, prelijepa si"
"Hvala,dušo. Ti si još ljepša."
"Hvala mama", zagrlila me.
Prisjetila sam se roditelja i počela plakati.
"Dušo, nemoj da plačeš. Razmazace ti se šminka.", nasmijala se.
Obrisala sam suze i zagrlila je.

-----

Po mene dolazi Cameroon i izvodi me iz sobe. Zayn i ostatak su već otišli do maticara. Čekaju još samo mene.
Izašli smo iz kuće i prekrila sam lice velom.
Cameroon me predao Zaynu i sjeli smo na stolice.

Ne mogu da vjerujem. Ja se udajem i to za osobu koju volim? Stvarno? Nadam se da se moji neće miješati, ponovno..

"Da li vi Emma Henderson, prihvatate Zayna Malik za svog zakonitog muža, bez ikakve prisile?", upitao je maticar.

"Da", ponosno sam rekla i nasmijala se.

"Da li bi Zayn Malik, prihvatate Emmu Henderson za svoju zakonitu ženu?"

"Da", nasmijao se.

"Ovim vas proglašavam muzem i ženom. Možete poljubiti mladu."

Ustali smo sa stolica i skinuo mi je veo.

Zayn pov.

Ustajemo, skidam joj veo i nježno je poljubim u čelo.

Jedva sam čekao ovaj dan. Napokon je moja. Zauvijek. Jedina djevojka koja mi se sviđala i koja je bila uvijek tu za mene. Emma. Moja Emma.

Odjednom, začu se pucanj i osjećam kako me neko gura u stranu.

Emma pov.

Jedva sam dočekala ovaj dan. Ovaj moment kada ćemo službeno, biti zajedno. Zauvijek.

Ček. Ono je..? Šta? Ono je Salcuk, tatin 'ubica'. Inače, tata ga je uvijek plaćao kada je želio da nekog ubije.

Drži pištolj uperen prema Zaynu.
Puca, a ja guram Zayna.

Osjećam kako se vrela krv spusta niz moje tijelo. Pogodio me. Kroz maglu vidim Annu i Zayna.

"Zayn, čuvaj Annu.", uspijevam prosaptati nekako, jedva da sam i sama čula svoj glas.

Zayn pov.

"Emma", vrisnem i podignem je na svoja koljena, "Brzo. Zovite hitnu!", povicem.

"Mama", Anna tužno šapće, "mama, budi dobro".

"Tata. Vodi Annu odavde. Molim te"
"Sine, čuvaj se.", reče tužno, "Anna, idemo."
"Djede, ali.."

"Anna, idi sa djedom. Odmah!", povicem.
"Idem", reče tužno i ode.

---------------------------------------------------------

Stigla je hitna pomoć i prebacili smo Emmu u bolnicu.

Već dva sata su unutra. Šta rade više, jebemu sve!?! Šta rade? Šta? Proklet bio onaj ko je ranio! Proklet bio, proklet!!!

Izlazi doktor sa zabrinutim izrazom lica.

"Doktore? Kako je?", upitam zabrinuto.
"Potrebna je krv. Što prije nađite krvnu grupu A. Hitno je!", žurno je rekao i krenuo dalje, "Ima li neko da je krvna grupa A?"

Ja sam 0+. Proklet bio!

"Tata.", promumljam.

Nazvao sam tatu, "Koja si krvna grupa?"
"A, zašto? Nešto se dogodilo?", zabrinuto upita.
"Možeš li dati krv? Hitno je potrebna Emmi."
"Dolazim odmah.", odgovorio je i poklopio.

---------------------------------------------------------

Napokon, dolazi tata. Od poziva je prošlo tek 20 minuta, a činilo se kao vječnost. Svaka sekunda je važna i u svakoj sekundi ona može umrijeti. Svake sekunde mogu ostati bez nje. Nasa kći može ostati bez majke.

Trcimo do doktora, "doktore, našli smo krv"
"Brzo, idemo. Našli su krv.", povice i sve pozove u neku posebnu sobu.

---------------------------------------------------------

Uzeli su krv od tate i Anna je preživjela.
Doktor je rekao kako mora da odmara i da se brine o svom zdravlju.