Sudbina ih spojila

Nasa kći

Ali, ovaj dan nije bio poseban kao ni svi drugi. Opet se nije probudila. Želio sam samo da vidim njene prelijepe okice.
Došli su doktori, "Morat ćemo je poroditi, prijevremeno."
"Zašto?"
"Postoji rizik ako se njoj nešto dogodi da umre i beba."
"Ali.."
"Želite li bebu ili ne?"
"Naravno!"
Izašli su iz sobe i odvukli je u operacionu salu. Zvao sam Cameroona, "brate, dođi treba mi tvoja pomoć.".
Došao je odmah.
"Zašto više ne završe, mrzi me čekanje!"
"Smiri se, sad će", tjesio me Cameroon.
I bio je upravu. Izvukli su je iz sale i odvukli u sobu. Iako je bila u osmom mjesecu trudnoće, uspjeli su. Obje su žive.
"Čestitam, postali ste otac prelijepe djevojčice.", rekao je doktor i pružio mi sićušno biće u ruke.
"Hvala. Ne mogu ja to. Bar ne sada."
"Uredu je. Dođite poslije do sestre. Moći ćete vidjeti bebu."

........

Čitavih pet godina sam sam odgajao kćer. Jeste da mi je Cameroon malo pomogao, ali.. Svaki dan sam sa kćerkom dolazio Emmi u posjetu i viđali smo je. Ovaj dan je bio poseban. Napokon se probudila.
"Doktore, živa je!"; povikao sam i istrcao iz sobe.
Došao je i pregledao je, "Morate ostati na još nekim pretragama, nakon toga možete kući".
"Hvala vam", odgovorila je mirnim, umiljatim glasom.
Nakon toliko vremena, ponovno sam čuo njen glas i vidjeo njene prelijepe oči. Bila je lijepa kao i ranije. Čak i ljepša.
"Zayn. Čija je to djevojčica?", upitala je stidljivo kao da se plašila odgovora.
"Moja. Zapravo, nasa.", nasmijao sam se i podigao je u svoje krilo.
"Naša?", začuđeno je upitala.
"Da, naša. Bila si trudna kada si skočila. Saznao sam to tog dana. Od tada se borim sa svim. Trudim se da budem što bolji mogu. Prema svima."
"Da sam znala za trudnoću, nikada to ne bih uradila..", tužno se nasmijala.
"Uredu je. Nisi znala.", zagrlio sam je.
"Koliko dugo sam bila 'mrtva'", smijala se.
"Nisi bila mrtva, samo si spavala", nasmijao sam se, "skoro šest godina".
"Stvarno?"
"Da. Ali.. Svaki dan sam dolazio i pričao ti o svemu. Pa čak i sa kćerkom sam dolazio."
"Jesi?"
"Jesam", nasmijao sam se.

Emma pov.

Skoro 6 godina sam bila polumrtva? Ne mogu da zamislim kako se Zayn ponašao. Bila sam trudna? Kako? Nije valjda samo jedan...
"Dođi.", pružila dam ruku prema kćerki, "kako se zoveš".
"Zar ne znaš?", smijao se Zayn kao lud.
"Anna", progovorila je djevojčica.
Imala je jako umiljat glas. Plave okice kao nebo i smeđu kosu do ramena.
"Zajedničko ime?", nasmijala sam se. Bila sam ocarana jer smo se dogovorili da će to ime biti za kćer, a za sina ako budemo imali Zayn smislja. I tada smo se smijali.
"Da. Ona me podsjećala na tebe i davala mi snagu za svaki novi dan. Podržavala me u svemu, baš kao ti.."
"Dođi da te zagrlim", pružila sam ruke Anni.
Brzo je potrčala i zagrlila me. Bila je tako nježna, kao snijeg.

Odjednom neko ulazi.
"Brate, kako je?", upita ružnim glasom dok je zatvarao vrata ne gledajući u mene.
Pokazala sam Zaynu da šuti i progovorila, "Brineš se za mene?", smijala sam se.
"Napokon.", potrčao je na drugu stranu kreveta i zagrlio me, "drago mi je. Zbog Anne najviše. Zayna nisam ni žalio.", padao je od smijeha. Zayn ga je lupio po ramenu, "Ma daj.". Smijali smo se zajedno.

---------------------------------------------------------

Ulazi doktor, "Možete ići kući. Sve je uredu."
"Hvala", povicemo svi u glas.
Spremila sam se, obukla odjeću koju je Zayn donio od kuće. Plave farmerke i crnu majicu, patike i crne čarape.
Izašla sam sa kćerkom, muzem i prijateljem. Zapravo Cameroon je bio jedini muškarac, pored Zayna, kom sam vjerovala.