Sudbina ih spojila

Trudna je 💘

Stižem u bolnicu, doktor me odmah zaustavlja. "Šta vi dođete Emmi Henderson?"
"Ja.. sam joj muž", promrmljao sam, "je li dobro?"
"Stanje je kritično, ali imam nešto drugo da vam saopstim. Dođite samnom".
Krenuo sam sa doktorom do njegove ordinacije.
"Znam da vam možda nije do sreće, ali imam divnu vijest. Ako se vaša žena izvuče, postat ćete tata."
Nisam znao kako da se ponašam. Da budem sretan ili tužan?
Upitao sam, "trudna je?"
"Da, čestitam!"
"Hvala. Koliko dugo?"
"Pa oko 3/4 mjeseca."
Naše prvo jebanje. Savršena je tada bila.
"Hvala vam doktore. Divna vijest. Nadam se da će još bolja biti u vezi Emme."
"Nadam se. Doviđenja."
"Doviđenja, doktore."
Izašao sam i bio toliko sretan i tužan istovremeno.

-----------

Prošao je već mjesec, dva, tri, pa čak i četvrti. Svaki dan sam kod nje, ali se ne budi. Doktor mi je rekao da je u komi i da to može da potraje dugo, ali svaki dan mislim da će to 'dugo' da se završi i da će se probuditi. Da ću joj reci sretnu vijest. Da je trudna. Da ćemo postati roditelji, ali ništa. Mnogo djevojaka mi se nabacivalo, ali nijedna me nije privlačila. Svaki put kada i poželim nešto sjetim se nje. Nje koja leži i čeka dan kada će me ponovno vidjeti.
Danas je taj dan. Mora se probuditi.
Ulazim u sobu. Doktori oko nje. "Šta se dogodilo?"
"Sestra je bila kraj nje kada se pomakla pa nas je zvala, ali izgleda ništa. Zao mi je.", svi su izašli. Ponovno smo ostali samo nas dvoje.
"Hajde, ljubavi", pomilujem je po obrazu, "probudi se. Želim da vidim te tvoje lijepe okice. Da te poljubim. Toliko sam te se uzelio. Zar ti mene nije žao? Svaki dan sjedim pored tebe čekajući da se probudiš, ali ti nećeš. Zašto si takva? Ljuta si? Da, sigurno jesi.", tako sam joj pričao svaki dan.