Sudbina ih spojila

Prevario me?

Već 5 dana sam kod kuće. Roditelji se nisu vratili toliko dugo. Nisu čak ni zvali pa sam ja odlučila da nazovem.
"Halo. Kako ste? Dugo me niste zvali.", nasmijala sam se.
"Ćao, dušo. Nismo stigli nazvati. Gradimo kuću, pa ćemo ovdje živjeti. Doći ćeš i ti sa nama?"
"Meni ostavite ovu kuću. Ja želim nju, a ta onda vama.", smijala sam se.
"Može." i mama se nasmijala, "kako si?"
"Dobro, vi?"
"Dobro smo."
Moji još nisu znali za kćer, Zayna niti bilo šta drugo.
Začulo se zvono. "Mama, moram ići. Neko zvoni. Čujemo se."
"Ćao, dušo.", prekinula je.

Izlazim i otvaram vrata, a kćerka izlijece zamnom.
"Dobar dan, vi ste Emma Henderson ako se ne varam?", upitala je neka djevojka.
Ko je ova?
"Dobar dan. Ja sam ta. A vi ste?"
"Ja sam Nella, drago mi je. Možemo li razgovarati?"
O čemu, jebote? O čemu?
"Naravno. Izvolite", pokazala sam rukom da uđe unutra.
Ušle smo i sjele.
"Želite li nešto? Kafu, čaj?"
"Ništa, hvala."
"O čemu ste željeli da razgovaramo?", ljubazno sam upitala. Iako me toliko nervirala.
"Ovaj. Ne mogu pred djevojčicom."
"Dušo. Idi ti u sobu. Doći ću ja kasnije da se igramo. Može?", zagrlila sam Annu.
"Može, mama.", otišla je u svoju sobu.
"I? O čemu?", upitala sam, jako me zanimalo.
"Pa.. Vi ste Zaynova djevojka? A ona malena mu je kći?"
"Da, i? Šta želite?", povisila sam ton.
"Pa znate. Dok ste vi bili u komi, Zayn i ja smo se malo zabavili. Znate kako to već ide, imate kći.. Mislim po tome znate kako ide. Pa sada. Bio je dobar pa želim da to ponovimo, ako je ikako moguće?", cinicki se nasmijala.
"Molim? Ne, to Zayn nije uradio. Pogriješili ste, pretpostavljam. Molila bih vas da idete.", bijesno sam rekla.
"Ali.. Gdje je Zayn?"
"Gubi se! Marš iz moje kuće! Zaboravi na Zayna, on je moj!", vrištala sam na nju.
Uzela je neki papir i napisala nešto, "Dajte ovo Zaynu kada dođe, može me pozvati".
"Gubi se!", povikala sam i pokazala rukom prema vratima. Izašla je, "Doviđenja", smijala se kao da želi da me isprovocira.
Usla sam u kuću i počela plakati.

Prevario me? Zayn me prevario? Ne, to nije moguće! Ja sam jedina u njegovom životu, kao i on u mom. Ali.. Da se možda ne varam. Ipak, 5 godina bez mene. Puno je.. Cameroon sigurno zna za to, pozvat ću ga.

"Ćao. Emma je. Možemo se vidjeti."
"Ćao, može. Gdje i kada?"
"Možeš doći do mene za 10 minuta?
"Dolazim", prekinuo je.

Stigao je i pozvala sam ga unutra.
"Anna, nemoj silaziti. Doći ću posle do tebe.", usla sam sa Cameroonom u sobu i zatvorila vrata.

"Emma? Šta radiš?", zabrinuto je upitao Cameroon.
"Ne brini, neću ti ništa. Postavit ću ti samo par pitanja."
"Ok?"

"Prvo pitanje. Da li znaš sve o Zaynu?"
"Da."
"I kada sam bila u bolnici, sve znaš?"
"Naravno. Zašto?"

"Ne postavljaj pitanja. Za to sam ja zadužena. Da li me Zayn prevario?", upitala sam plačući.
"Ne. Otkud ti to?"

"Tišina. Samo odgovaraj na moja pitanja. Da li ti znaš Nellu?"
"Nellu? Da."

"Da li je Zayn bio sa njom?"
"Ne. Ona mu je bila djevojka prije otprilike 15 godina. Dok tebe još nije znao."

"Jesu li se viđali skoro?"
"Nisu"
"Uredu, hvala ti. Možeš ići.", nasmijala sam se i zagrlila ga.
"Idem. Ćao.", izašao je iz sobe i zatvorio vrata.