Sudbina ih spojila

Silovanje

Svukao je majicu sa mene i rukama prešao po mojim grudima. Pucala sam od straha. "Jebeno si lijepa, mala.", prosaputao je i svukao i trenerku sa mene.
"Prelijepa si.", opet je prosaptao.
Sada sam na sebi imala samo gaćice i grudnjak. Plašila sam se, jako. Sklonio mi je rukom nekoliko pramenova kose sa lica i poljubio me u obraz i polako se spuštao. Prvo na vrat, pa prema grudima. Skinuo mi je i grudnjak. Pokušala sam vrištati, ali nisam uspjela. Išao je preko grudi, nježno i polako. Spuštao se polako prema pupku, pa prema međunožju. Skinuo mi je i gaćice. Ugurao je prst i milovao je. Odjednom je ušao Nelly.
"Izvini što smetam", izgovorio je i kada me ugledao oči su mu 'izletjele'," traži te neko."
"Ti dovrši posao. Budi oprezan. Ne smiješ je povrijediti. Znaš šta treba.", nasmijao se grohotom.
"Može. Ne bunim se. Slatka je."
Menly je izašao, a Nelly prišao.
Prvo mi je ljubio obraze, pa vrat, grudi, stomak, pa ugurao prste u nju. Iako sam se koprcala i odupirala, nisam uspjela.
Ustao je i zaključao vrata. "Tako, da nam niko ne smeta, ljepotice."
Skinuo je pantalone i majicu sa sebe. Na sebi je imao samo bokserice. Njegov polni organ se ocrtavao na boksericama i činilo se kao da će svakog trenutka eksplodirati.
Uhvatio se za bokserice, "vidi ovo, malena. Uskoro će biti u tebi i zeljet ćeš još.", smijao se.
Spustio se na mene i ljubio me. Skinuo je bokserice i nabijao ga u mene. Mnogo me boljelo. Pokušala sam se oduprijeti, ali nisam uspijevala. Silovao me. Boljelo me kao nikada ništa, čak ni kada je otac udarao majku i mene, jednom prilikom. Nije voljelo toliko.

Zayn pov.

Gdje je do sada. Rekla je da će doći.
Zvoni mi telefon.
"Da."
"Tvoja draga je sa nama."
"Ko ste vi? Gdje je Emma?"
"Nije bitno ko smo mi. Bitno je kako je ona. Ne brini, neće joj ništa biti ako ne budeš nikome govorio o ovome. Dođi u 14:00 pred staro skladište trgovine. Čekamo te. Sa sobom ponesi nekoliko hiljada. Koliko misliš da vrijedi njen život.."
"Halo. Ko si ti? Gdje je ona?"
Prekinuo je.
Kroz glavu su mi odzvanjale riječi. Ponesi sa sobom nekoliko hiljada. Koliko misliš da vrijedi njen život.
Dođi u 14:00 pred staro skladište trgovine.

Njen život? Njen život nema cijenu.
Ona.. Vrijedna je mog života..

Otišao sam do kuće i presvukao se. Obukao sam crnu majicu i neku trenerku. Na noge patike i izašao. Već je bilo 13:40.
Sjeo sam u auto i uputio se pred skladište.

Emma pov.

Već sam izgubila svu snagu. Ne boli me više ništa. Ni to što se nabija u mene, ni to što me stisce i gnijeci rukama. Kao mrtvac sam. Razmišljam kako Zayn nije shvatio do sada, kako nije došao da me spasi.
....
Ustaje i obvezuje me. Jedva se povlačim nazad, uz zid i poklapam rukama. Suze same klize niz obraze. Podiže me s poda, "Nemoj ništa pokušati, bit će ti i gore. Uskoro će tvoj dragi doći da te spasi. Dat će mnogo novca i bit ćeš puštena, dušo."
Prosaputala sam, "Gubi se, gade!".
Obukao se i ponovno mi prišao. "Znaš, više me ne privlacis. Sad si kao i sve druge", nasmijao se. Odgurnuo me u kraj sobe i izašao. Zaključao je vrata.
Jedva sam ustala i obukla se. Trenerka je sada bila prasnjava, a majica blatnjava jer je stajao po njoj. "Hajde, Zayn. Hajde ljubavi", plakala sam i šaptala.

Zayn pov.

Stižem pred skladište. Već je 14:03. Izlazim i stanem uz auto. Zvoni mi telefon.
"Halo"
"Gdje si?", upita grubi glas s druge strane.
"Stigao sam pred skladište, sam sam. Gdje je Emma?"
"Uskoro dolazimo, budi strpljiv!" Poklopio je.
"Jebem ti sve!", uzviknuo sam.

Emma pov.

Neki od muškaraca ulazi u sobu. "Diži se! Idemo."
"Gdje?", upitala sam i nekako ustala.
"Vidjet ćeš, dušo. Za sad šuti, ne želim ništa da čujem", povukao me za ruku i izveo iz sobe.
Prolazili smo nekim hodnicima. Iz mnogih soba se čula vika i glas žena. Sve su zvale pomoć, ali niko nije dolazio da ih spasi, kao ni mene tada. Napokon, otvorio je neka vrata, ali nažalost to nisu bila vrata spasa. Uveo me ponovno u neku sobu, "Malena, sada se opusti. Ne opiri se, jer ako budeš..", zasmijao se i povezao mi ruke i stavio povez na oči i usta.
"Idemo sada. Ja ću te voditi.", promrmljao je.

Zayn pov.

"Gdje su više! Jebem mu sve!".
Napokon, otvaraju se vrata. Izlazi neki muškarac i moja draga. "Emma, ljubavi", povicem i potrčim prema njoj.
"Stani! Gdje je novac?", upita muškarac grubim glasom.
Na sebi je imao neku masku i dodatno naočale.
"Niste rekli koliko. Ali..", odgovorio sam i nasmijao se, "njen život za mene vrijedi više nego ista. Uzmite moj život, ali nju pustite.".
Nasmijao se, "donesi mi za dva sata deset hiljada eura i pustit ću vas oboje."
"Sacekaj.", odgovorio sam.
Pozvao sam telefonom prijatelja.
"Halo", začulo se s druge strane.
"Zdravo. Možeš li hitno doći do starog skladišta i sa sobom ponijeti deset hiljada eura, hitno ne stvarno?"
"Eura? Zašto će ti?", prestrašeno je upitao.
"Samo dođi i donesi. Ali brzo."
"Uredu", prekinuo je.