Pogrešno vrijeme

PROLOG

    Manhattan,New York,13.06.2016

  ¤  

  Mračna soba puna dima je pravila zaslijepljenost očiju i blago peckanje,dok se miris alkohola proširio i prebrzo se uvlačilo u nozdrve.Mladi muškarac se nalazio u zabačenom malenom kutku u sobici,iščekivajući da se pojavi Njegova hodajuća noćna mora.

 Koliko god on bio mišićav,jak i iskusan u tučama,uvijek bi se pored našao neko veći,dominantniji i jači.U ovom trenutku bi to bio On.Njegov otac.Ko bi rekao?

 Crveni ožiljak kaiša mu se ocrtavao duž njegovih leđa, po rukama,nogama,dok bi mu se rez ispod desne obrve opet raskrvario nemilosrdnim udarcima koje je primao i ogromna posekotina na usnama. 

Uvijek bi sebi govorio kako će jednoga dana sva ova bol prestati,kako će nestati i još bolje kako će se osvetiti i pobijediti bivšeg vrhunskog borca.To što je bio veliki i poznat tada,sada je iskorištavao i nemilosrdno pokazivao svom sinu,ili citirajući njegove riječi ''Besramno kopile''.

 Mladi dečko,veselih i prozračnih zelenih očiju,kraće kovrdžave kosice i vraški dobrog tijela,koje je sada bilo ispunjeno ožiljcima.Svaki milimetar njegovog tijela posjedovao je ili nekakav ožiljak,ranicu ili modricu.

 ''Skidaj majicu'' - bijesno kaže pijani starac,dok se sav osjećao na alkohol i na neku vrstu narkotika.

 Mladić proguta knedlu i počne skidati majicu,jer u suprotnom ko zna šta bi ga već snašlo.A šta je on, nego običan klinac koji sa svojih 19 godina doživljava sjebane traume i dečko koji mora trpjeti bijes svog oca,koji je prouzrokovan još par godina prije.

 Tukao ga je jako,nemilosrdno,bahato već pet uzastopnih godina.Mladić se ujedno i navikao,ali bol i strah kada ga ugleda na vratima,svakim danom je sve veći i veći,umjesto da se smanjuje. 

Pljas.Pljas.Pljas.Pljas.

 Udarci mu raspršavaju golu kožu,dok mu nekontrolisani jecaji i krici izlaze iz grla,praveći strahovite zvukove.

 ''Ppprrreeessstttaannii'' - mladić je skupio malo snage,a zatim izgovorio tu jednu običnu riječ,zbog koje se sledećeg trenutka pokajao,znajući šta slijedi.Ali,kako,dođavola da se kontroliše?

 ''Začepi,kopile!Kako mi smiješ prigovarati?!'' - bijesno ga upita starac,a zatim pojača tempo i počne udarati troduplo bolnije nego i prije. 

Ove noći bol je bila neizdrživa.Ovog jutra će osvanuti krvavo Sunce,kao i mladić koji je pao i koji će se opet probuditi u svojoj krvi,kao i prethodnih dana,mjeseci,godina.  

I,evo ga prolog ili mali uvod u priču.Već par dana mi se ova ideja vrtjela u glavi i jednostavno sam morala da počnem pisati ovo.Družićemo se dosta,nadam se.Ako vam se svidjela priča,podržite me i komentarišite,značilo bi mi.

Šaljem poljupce!