Pogrešno vrijeme

''Razočarenje''

London,United Kingdom,16.06.2016 ,01:16h

¤

Koža mi je bila blijeda,odslikavala se poput jake mjesečine ili punog mjeseca,dok mi je kosa u valovima padala niz ramena,a blagi ljetnji povjetarac je mrsio.Polako sam hodala ulicama Londona,kretajući se ka svojoj kući.

Imala sam samo 17 godina i naravno,nisam imala položen vozački ispit,nažalost.Uzimam telefon iz torbice,osvjetljavajući put ispred sebe,koliko-toliko.

Larisa je večeras odlutala negdje ostavljajući me samu u malom zabačenom kutku,u klubu,nakon čega sam pokupila sve stvari i evo me.Sama šetam mračnom ulicom,čekajući da me neko kindapuje ili siluje.

''Dosta humora Helen,zaista jesi u mračnoj uličici i može neko da te presretne na ivici ove zgrade.'' - progovori mali dosadni glasić u mojoj glavi,zbog čega se ja stresem.

Ne želim da budem kindapovana,niti silovana.Dobro,okej,možda bih kindapovana.Zaista mi treba malo avanture ili nešto,što će mi razbuditi ovaj dosadni usamljenički život.Živim kao na nekom ostrvu za preživljavanje.

Shvatajući da se približavam kući,brzo otrčim ka skrovištu kako bih skinula haljinicu sa sebe i navukla košuljicu i farmerke,kako mama ne bi primijetila da joj je mezimica izašla u haljinici i da je to njoj promaklo.

Izdahujem olakšavajuće primijetivši da su stvari na mjestu i da niko nije dirao stvari.Brzinski navučem na sebe košuljicu,a zatim i farmerke.Haljinicu sakrijem ispod malenog krevetića,kako bih mogla sjutra doći i uzeti je.Zaista,mogla bih upisati neku školu za detektivske sposobnosti ili nešto slično,još uvijek me nisu provalili a toliko dugo radim istu stvar.

Zakikoćem se,a zatim krenem ka kući.Polako ulazim,primijetivši da su tata i mama još budni i da su još uvijek u dnevnoj sobi,što me začudi.

01:34h iza ponoći je,sada bi vjerovatno trebali da su u krevetu ili tako nešto.

''Helen?'' - čujem glas svog tate kako me doziva,dok nervozno zagrizem usnicu,kretajući se ka dnevnoj sobi.

''Da,tata?'' - upitam ga.

''Napokon si se sjetila doći.'' - sarkastično kaže,odmjeravajući me.

''Došla sam.'' - preokrenem očima,zatim krenem ka izlazu.

''Stani,imamo ti nešto reći.'' - zaustavi me mamin glas,a zatim zastanem.

''Slušam vas.'' - radoznalo se okrenem,gledajući u mamu i tatu.

''Čitavo ljeto nećemo biti tu Helen,imamo važnog posla u Rusiji.Znaš novu kampanju?Ista takva je smještena i kod tvoje tetke u Njujorku.Ova kampanja ovdje propada i dobili smo poziv,večeras,da otputujemo za Rusiju,Iris i ja.'' - kaže tata,a zatim nastavi.

''Pa smo odlučili da ćemo nas dvoje otići za Rusiju i biti tamo čitavo ljeto i obavljati rad kao zaposlenici,a ako se poslodavcu dopadne kako obavljamo posao,bićemo prebačeni u Njujork,a tamo će nam biti omogućen i smještaj,tebe ćemo premjestiti tamo u školu i to je to,a ti ćeš takođe za to vrijeme upoznati Njujork i biti tamo.'' - ravnodušno govori.

''Ne.'' - kažem mu istog trenutka kada završi sa izlaganjem.

''Tata,ovdje mi je sve.Škola,prijatelji..'' - zaustavim se,a zatim se sjetim da me je večeras Larisa ostavila čitavu noć,kako bi samo otišla negdje sa nekim novim dečkom ili sa nekim.Zar bi to napravila najbolja drugarica,svojoj?

''Pristajem.'' - kažem ishitreno,možda ću se kajati zbog ovoga,ali i takođe ne želim da imam nekog u životu ko će me ostaviti samo zbog dobrog seksa u prljavom wc-u.