Pogrešno vrijeme

''Izlazak''

London,United Kingdom,15.06.2016

¤

Lepšava bordo haljina mi je dosezala do malo iznad koljena,dok je sasvim blaga šminka krasila moje lice,jer vjerujem da je baš takva dovoljna za moj uzrast.Uz sve ovo na punašne usne nanesem bordo karmin,sasvim suprotno od svijetle sjenke na mojim očima,želeći da bar nešto odudara na meni.

Nisam jedna od onih djevojaka kojima je najbitnije da izađu i uzjašu nekoga u prljavom WC-u u klubu.Sve što želim,jeste,malo zabave.Kome je naštetilo malo zabave,zar ne?

Uzimam telefon kako bih pozvala Larisu,no prije nego što je pozovem u sobu mi uđe,naravno,mama.

Preokrenem očima dok gledam njenu figuru.Žena srednjih godina,riđe boje kose,sa tek malim borama na licu i tragovi neispavanosti i umora,vjerovatno od posla.

''Gdje to ideš takva,mlada damo?'' - upita me strogim glasom,dok joj pogled luta niz moja gola koljena.

''Mama,to je samo haljina'' - kažem joj puhajući,dok rukama pokušavam spustiti haljinicu što je više moguće,jer po njenom mišljenju,što duže-to bolje.

''Takva mi nećeš izaći iz kuće!'' - povisi ton ali ne previše,što je ovog trenutka veoma zadivljujuće.

Znam da je ona jedna od onih brižnijih majki,koje pokušavaju kćerke izvesti na pravi put,ali mislim da pretjeruje.

''Samo želim obući haljinu jednom u životu'' - kažem joj bijesno,dok pokušavam proći pored nje i izaći iz kuće što je brže moguće.

''Nećeš izaći odavde dok to ne skineš! Mislim da sam bila jasna!'' - sada već počinje njenim starim načinom i sada definitivno znam da ako ne želim kasniti,moram se što brže presvući.

Klimnem glavom,uputivši se prema ormaru odakle uzimam bež košuljicu i obične tamne farmerke dubokog struka kako bih mogla košuljicu upasati unutra.Po ko zna koji put bacim pogled ka ogledalu,odmjeravajući šta imam na sebi.Mislim da je ovo okej,ali ono od maloprije je mnogo bolje.

Dok sebe razočarano posmatram u ogledalu,uzimam telefon i pozivam Larisu.

''Pa dobro Helen,gdje si ti?!'' - čujem veseli glas svoje najbolje drugarice,koja se sada sigurno nalazi već ispred kluba dok ja ovdje patim od mamine nadrkanosti.

''Presvlačila sam se'' - kažem joj iskreno.

''Opet te je natjerala,zar ne?'' - uzdahne,a zatim cokne jezikom i nasmiješi se.

''Ista priča kao svaki put,Lari,mada ništa me neće zaustaviti da obučem onu haljinicu na sebe večeras!'' - veselo joj kažem,uguravajući haljinu u torbicu,dok sasvim nečujno istrčavam iz sobe,jer sresti mamu u ovom trenutku,ne bi bila najbolja opcija.

''To je moja drugarica!Požuri,čekamo te!'' - zakikoće se,a zatim spusti slušalicu.

Istrčavam iz dvorišta,kretajući se ka malom skrovištu pored, gdje uvijek Larisa i ja idemo kada želimo da budemo same ili za ovakve situacije,kao večeras.

Brzinski se uvlačim u haljinicu,ostavljajući košuljicu i farmerke ispod,kako bih kasnije mogla opet doći po to.Čim izađem iz skrovišta,pronađem taksi,baš čudno u ovo vrijeme.

Pošto stignem ispred kluba,odmah ugledam svoju najbolju prijateljicu i pritrčim ka njoj.Blesavi smiješak je odavao koliko je već pijana.Larisa je bila jedna od onih djevojaka koje dolaze u klub uz izgovor da više nikada neće taći alkohol,a samo nakon pola sata kasnije se napiju.

Njena kratka crna kosa je bila sada u loknama i dosezala joj se malo iznad ramena,dok je na sebi imala crvenu čipkastu haljinicu sa dugim rukavima,dok su joj se njene obline ukazale i ocrtavale njenu nevjerovatnu ženstvenu figuru.Bijele štiklice su davale veći dojam seksipila i izdužile njene već dovoljno duge noge.

''Pitao me je jedan dečko za tebe'' - cikne srećno,približavajući mi se.

''Pogledaj'' - uhvati me za ruke,a zatim me skroz okrene,kako bih jasno mogla vidjeti dečka koji je stajao ispred kluba i bestidno me odmjeravao,zbog čega se meni u grlu stvori knedla i odjednom sam previše gola,te pokušam povući haljinicu što je više moguće.

''Daj,ne radi to!'' - primijetivši šta radim,Larisa uzme moje ruke i fino mi namjesti haljinicu.

''Helen,mislim da ćeš toliko razbuditi sve momke u klubu,da im ni hladna voda kroz čitavu noć neće pomoći da se riješe svoje napregnute erekcije,pa bih te zamolila,mlada damo,da se opustiš i da vidiš kakav dojam svima ovdje,pa i onom tamo macanu šalješ.'' - zadovoljno kaže,odmjeravajući me.

Gromoglasno se nasmiješim na njenu izjavu,udarajući je nježno u rame.

''Mislim da si u pravu.Uvijek govorim da ću se opustiti,ali to nikada ne uradim.'' - klimne glavom,podizajući obrve.

Iznenadno me uhvati za ruku,a zatim brzinski povuče za njom.Nisam ni stigla da je upitam šta pokušava,a onda sam ugledala onog mladića.

Trepnem par puta kako bih bila sigurna u ovaj prizor ispred.Ukrašavale su ga tamnije obrve,dok su mu oči bile ugljeno crne i presijavale se na svjetlosti koja dopire iz kluba,Imao je grube crte lica,dok mu je Adamova jabučica na vratu bila dodatno zaoštrena.Zatim njegov prćasti nosić i punije usnice su upotpunjavale doživljaj.

Ispred mene je stajao muškarac visine oko 1,89cm,sa dosta širokim ramenima i mišićavim rukama,koji su se ucrtavali ispod bijele košuljice, i sve je to odavalo ogromnu dozu muževnosti i seksipila.Njegove noge su bile prikovane u tamne farmerke i crne marte.

Progutam ogromnu knedlu,dok se ponovo susrećem sa njegovim očima koje me posmatraju sa malom dozom zabave i šarma.Punašne usnice mu se blago otvore,dok se kut njegove usnice podigne prema gore.

''Ryan,drago mi je'' - pruži mi njegovu ruku,na kojoj su se vidljivo ucrtavale iražene vene,što je u meni budilo želju da ih dodirnem.

Uzvratim mu osmjeh a zatim svoj dlan prislonim uz njegov.

''Helen,takođe.''

Iii,evo ga prvo poglavlje,možda previše brzo,nije baš previše dug,ali to je ono što sam do sada uspjela da napišem i odmah sam željela da ga podijelim sa vama. Sada se završava škola pa će biti nastavci redovniji,kao i mnogo više teksta.
Naravno, voljela bih da svi koji su počeli da čitaju priču ostave koji usputni komentar,ili obično komentar kako im se dopada.

Do sledećeg puta!