Pogrešno vrijeme

"Želja"

Ne kajem se.

***

Njegova gruba ruka je cvrsto drzala njenu, izlazeci iz kluba.

Nikome se nije javila, jer je po prvi put radila nesto za sebe, sto zeli, bez obzira na posljedice. Bez obzira na to sto ce lako da mu se prepusti.

Znala je da se, kada svane novi dan, vise nece poznavati.

Ali ona nije marila za to.

Cvrsto je drzala njegov dlan, ne dozovljavajuci da se ikako odvoji od nje.

Ali nije ona ni mogla da zamisli da je on osjecao isto. Samo lud covjek bi se okrenuo i otisao.

Dodjavola, zelio je nju kao nikad nikog, i morao je da je ima. Da je posjedjuje. Da opipa njeno vitko i izvajano tijelo njegovim oboljelim rukama, da njenim tijelom zacijeli njegove rane i da njenim tijelom zaboravi na svoju surovu realnost.

Ona je bila njegov bijeg i cuvao ju je od svoje realnosti, drzao se na distanci kada je u pitanju ona. Znao je da dusu ne smije dati i da je najvise sto ce dobiti upravo fizicko zadovoljavanje.

Znao je da ne smije dusu dati, ali nije znao da je ona vec njena i da nema povratka.

Smatrao je da ce je izbaciti iz glave samo ako je barem jednom ima, jer dodjavola, njeno tijelo je lijek za njegovu dusu.

Njegovo tijelo je podrhtavalo od zelje, previse se kontrolisao, njegova zelja je nadmasila sve njegove principe i kriterijume. Znao je da ce ovoga puta preci preko odavno postavljene granice.

Dobra strana svega, nisu marili.

Losa strana svega, nisu marili.

Zelja je pobijedila.

***

"Anđele, jesi li sigurna?" drhtavim tonom je upitao, strahovajuci da ce ona odustati.

Bojao se da ce izludjeti ako je veceras ne bude imao.

"Zelim ovo." odgovorila je odlucno, iako je u sebi umirala od straha.

Prvi put ce imati seks. Prvi put ce je neko dodirivati onako intimno i prvi put ce nekome pokazati svoje tijelo.

"Andjele, ja zelim tebe, toliko jako da ne mogu da disem normalno.." drhtavo je izgovorio, naslonivsi celo na njeno "jesi svjesna sta mi radis?"

Jezikom je dotakao svoje suve i uzarene.

"Samo me uzmi vise" sapatom je Helen izgovorila.

Nesvjesno je zadrhtao, a zatim se okrenuo da otkljuca vrata njegovog stana, koji je bio njegovo tajno skroviste, bjezajuci od svog oca. Jedino dobro sto mu je majka ostavila.

Otkljucavsi, nije sacekao ni sekund, privukao je Helen poljubivsi je snazno, zeljno i predatorski.

Poljubac na podiju je bio nista naspram ovog.

Varnice su frcale na sve strane, ljubili su se kao gladne zivotinje, dok su njegove ruke hitro dodirivale njeno vitko tijelo, na sta je ona njemu uzdasima zadovoljstva odgovarala.

Nisu bili svjesni ni jakog pljuska napolju, nevremena, grmljavine, samo su postojali oni. Nisu bili svjesni da je ovo neki znak. Oni su bili pogresni. Ovo je bilo pogresno vrijeme.

Ali opet, oni nisu marili.

Sada su njene noge bile obavijene oko njegovog struka, dok su njegove ruke pridrzavale njenu cvrstu zadnjicu, ne prekidajuci ludi poljubac.

Nisu disali. Njihovi jezici su igrali tako mocnu i zavodljivu igru, dok su se njihova tijela dodirivala kao magneti, bez namjere da se odvoje.

Njena haljina je bila brzo potrgana sa nje, ostavljajuci je u brusu i gacicama, dok je na nogama jos uvijek nosila one vrtoglavo visoke stikle.