•osamdesetcetiri•

1.8K 140 14
                                        

•Anabell•

Zajedno s Johnom sam otisla na pregled. Tako me je strah.
Sjedim u čakaonici. John je pored mene i drzi me cvrsto za ruku.

"Ej biti ce sve uredu. Ja sam s tobom"-rekao je. Poljubio me u celo i privukao me sebi. Naslonila sam svoju glavu na njegovo rame.

" Jennet!"-rekla je med.sestra.Ustala sam i usla u sobu. John je bio iza mene.

"Dobar dan"-rekla sam doktoru. Nasmijesio mi se i pokazao rukom da sjednem.

" Dobar dan gosp. Jennet. Izvadicemo vam krv i uradit cemo ultrazvuk."-rekao je doktor.

"Okey"-rekla sam. Legla sam na stol za pregled. Zadignula sam majicu na sto su mi oni namazali neki gle.

" Pa da vidimo da li nam se ovdje nesto skirva"-rekao je doktor smjeseci mi se. Moze se on smijet lako je njemu. Sto cu ja sad? Noel nije tu. Biti cu potpuno sama.

Cekala sa doktora da nesto kaze,ali nista. Isuse umrijet cu od neizvjesnosti. John me drzao za ruku.

"Pa ova ovdje malena loptica je vasa beba"-rekao je. Gledala sam u tu malenu lopticu. Srce mi je ispunjeno nekom toplinom. Suza mi se spustila niz obraz.

" Cestitam vam. Trudni ste"-rekao je doktor. Pruzio mi je papir da obrisem stomak.

John nije nista govorio,a ja nisam znala sto da radim. Da li da se veselim ili  da placem?

"Hvala vam doktore. Da li je to to?"-upitala sam ga. Dala sam da mi izvade krv i mislim da je to to.

" Jos cu vam prepisat vitamine koje da pijete i to je to. Vidjet cemo se za nekih mjesec dana. "-rekao je. Uzela sam papir od njega i izasla iz ordinacije. Uputila sam se prema izlazu iz bolnice. Ne mogu biti vise ovdje.

John je isao iza mene.

" Anabell Jennet uspori"-rekao je John ljutito me hvatajuci za ruku.

"John sto da radim"-rekla sam.

" Anabell to je dijete dio tebe,a i ja sam uz tebe. Uspjet cemo"-rekao je. Zagrlio me. Naslonila sam glavu na njegova prsa.

"Hvala ti"-rekla sam.

" Idemo kuci,Anabell. Znas da se moras odmarati i paziti na ovu malu lopticu"-rekao je i pomazio me po stomaku na sto sam se nasmijesila.

Mislim da ga volim.

......

•Noela

Proslo je vec tri mjeseca. I svaki dan se sjetim nje i njezinog osmijeha. Sto sam joj sve ucino. Danas sam dobio njene slike. Moji ljudi i dalje paze na nju i njezino dijete. Trudna je. Ona i John ce postati roditelji. Decko je. Moja malena je napokon sretna. Krenula je dalje,bez mene i mojih demona iz proslosti.

Moj mobitel je zazvonio javio sam se.

"Hello my brooo"-rekao sam.

" Hello Noel. Sto ima?"-upitao me je King. On je sretan. Trojke za dva  mjeseca pune godinu dana. Njegova zena je lavica.

"Nista.Uzivam znas mene.Sto ima kod vas?" upitao sam ga. Daniell je napokon stao na noge s svojom zenom Monic. Hvala bogu da mu je oprostila.

"Marco se tajno ozenio s Amy.Nikoga nisu zvali. Samo mi je javio da je na medenom mjesecu. "-ostao sam sokiran. Zar je moguce? Marco,mali Marco se ozenio....

" Seronja! Bracu nije zvao. Ima da ga istucemo kad dodje bar je to zasluzio"-rekao sam. King se nasmijao.

"Imas pravo brate. No imamo jos jedno vjecnanje u porodici"-rekao je King. Tko li se sad zeni?

" Tko? Zar se niste svi vjencali"-rekao sam.Ja ne znam nikoga.

"......."-sto on to jebeno govori. Nema sanse....

¤KING¤ 《ZAVRŠENA》Onde histórias criam vida. Descubra agora