Došla sam u dnevni, sjedili su jedan do drugog na onom velikom kauču, ali nisam nigdje vidjela Sehuna.
Vidjela sam kako se Chanyeol dignuo i nasmijao mi se,
te se prvo okrenuo prema meni, a
onda prema njima i rekao je da mi se zahvaljuje što sam pospremila kuću.Nisam očekivala to bila sma jako sretna. Počeli su pijeskati.
Odjednom sam čula nečiji mobitel koji je zvonio.
Svi su izvadili svoje mobitele i provjerili dali to njima zvoni, i ja sam izvadila mob iz đepa i vidjela da je to moj mobitel koji je zvonio.
Pitala sam smijem li se javiti. Ali prije nego što sam stavila na uho mobitel Sehun mi je došao s leđa i uzeo mi mob, te sjeo pored svojih prijatelja.
Posrnula sma na njega neka mi vrati mobitel, ali sam zastala i ostala na mjestu,nisam ni vidjela ko me zove.
Sehun je stavio mobitel na uho i počeo je pričati s osobom prkeo mobitela. Nakon 10 min njihovog razgovora njegov osmjeh se prebacio u uznemirujući pogled, pomalo i tužan.
Pomišljala sma što se desilo da je tako brzo promijenio raspoloženje.
Kimnuo je glavom te se ustao do mene i pružao mi mobitel stavljajući lijevu ruku na moje rame.
Kada sam dobila svoj mobitel vidjela sma da me zove Laura moja sesteična i nastavila sam poziv s velikim smiješkom.
"Ej kako je tamo, šta se radi ništa se ne javljate" rekla sam
"Mirela imam tužne vijsti" rekla je, mogla sam čuti kako joj je glas počeo podrhtavati.
"Što je bilo" rekla sam malo višim tonom.
"Lorena je imala prometnu nesreću, niko nije preživio " rekla je.
Onaj osmjeh je prešao u zabrinuto lice, ona mi je bila kao sestra s njom sam provodila najviše vremena. I sada mi kaže da je više nema.
"Jako mi je žao" rekla je, ja sam joj poklopila, osjetila sam kako mi je mobitel pao iz ruke i razbio se.
Počela sam plakati imala sam osjećaj ko da mi se svijet urušio.
Noge su mi se tresle te sam počela padati, Sehun me stisnuo u zgrljaj.
Zabila sam glavu u njegova prsa, mogla sam čuti njegov otkucaj srca, plakala sam dok me on lagano gladio po kosi.
Zatim su došli ostali te su mi došli dati potporu.
Izvukla sma se iz Sehunovog zagrljaja i otrčala sma plačući u sobu.
Bacila sam se na krevet i nisam odvajala jastuk s lica.
Sjela sam na pod pored kreveta ramišljajuči što ću sad morala sam natrag u Hrvatsku.
Htjela sam da Sehun bude uz mene u ovome trenutku i kao da mi je čitao milsi, kroz vrata je nježno i polagano ušao Sehun.
Digla sam se i pogledala sam ga, došao je do mene i snažno me zagrlio, te poljubio u čelo.
Jako me je smirio njegov poljubac. Zajedno smo sjeli na pod naslonjeni na krvet.
Evo još jedno poglavlje, nadam se da vam se sviđa. 😄💕
YOU ARE READING
ᴇxᴏ ᴄʜᴀɴɢᴇs ᴍʏ ʟɪғᴇ ~ ᴄʀᴏ
Fanfiction"ᴍɪʀᴇʟᴀ ᴊᴇ ʟɪ ɪsᴛɪɴᴀ...?" "ᴅᴀ" ᴘᴀʟᴀ ᴍɪ ᴊᴇ sᴜᴢᴀ ᴅᴏᴋ sᴀᴍ ɢʟᴇᴅᴀʟᴀ ᴜ ᴘᴏᴅ "ᴄᴏᴍᴘʟᴇᴛᴇ 𝟸𝟸.𝟿.𝟸𝟶𝟷𝟾" ❤️ "sᴛᴀʀᴛᴇᴅ _. 𝟽.𝟸𝟶𝟷𝟽"😂😊 ❤️ \(OᴏO)\ ❤️