ᴇxᴏ ᴄʜᴀɴɢᴇs ᴍʏ ʟɪғᴇ ~ ᴄʀᴏ

15.

Sletili smo.

"Opet Koreja" mislila sam si uz osmjeh na licu, dok sam izlazila iz aviona.
Uzela sam svoju prtljagu i ušla u auto koji nas je čekao.

Ušla sam u auto ali što je najbolje bila sam sama Sehuna nisam vidjela od kako smo izašli iz aviona.

Pitala sam vozača, gdje je Sehun, ali ko da razgovaram s kamenom. Nije ništa odgovorio.

Malo sam se zabrinula. Bila je to vožnja od prilike 30 min.

Auto se zaustavio, izašla sam iz auta uzela kofer iz prtljažnika. Niti bok niti niš vozač je ravno po gasnu i nestao je tamo iza nekih ulica.

Nalazila sam se ispred neke velike kuće, nisam znala di sam. Sehunu nije bilo ni traga.

Išla sam probat nazvat Sehuna, ali najbolje je to što nisam imala para na mobu da ga nazovem.

(ovako samo da naglasim Mirela nezna gdje je došla jer nije vidjela kuću gdje živi exo.,tj kada je prvi put došla bila je onesvještena i nije izlazila iz kuće. A onaj dio kada su išli u Hrvatsku išli su na stražnji izlaz pa nije vidjela prednji dio kuće
To sam samo htjela razjasnit.
Nastavite s čitanjem:))

Bila sam frustrirana nisam znala šta da napravim. Možete me zamislit. Stojim u nečijem dvorišu i čudim se di sam.

U roku 5 min ispred mene je došo slični auto u kojem sam se ja vozila.

Nadala sam se da je to bio Sehunov auto,ali nije iz auta je izašao Chen.

"Mirela, što radiš ti ovdje" pitao me je približivši mi se

Od svih silnih pitanja koja mi je postavio ja sam uspjela pitati samo jedno.
"Znaš li gdje je Sehun" pitala sam.
"Znam, morao je nešto obaviti s menađerom. Vratit ce se on brzo." rekao je Chen uz osmjeh.

"Chen a zašto si ti ovdje?" upitam ga začuđeno.
"Pa ja živim ovdje." počeo se lagano smijuljit.
"Ajde šta ćeš cijeli dan stajat na ulazu, uđi dečki će biti presretni što te vide."

Chen je ušao prvi(pff koji kavalir😂)
pratila sam ga. Svjetla u stanu su bila ugašena.

Kada sam ušla kroz vrata svjetla su se u roku sekunde upalila i dečki su iskočili i potrčali mi u zagrljaj.
"Bože ko da sam u dječjem vrtiću" mislim si u sebi.

Ali jedna osoba mi je upala u oko to je bio Tao on je jedini sjedio na kauču i promatrao me ko da će me pojest.

Bilo mi je malo neugodno 😳.

"Mirela znači sada ostaješ s nama." Upitali su me Chanyeol i Baekhyun s  osmjehom.
Ja sam samo kimnula glvom.

Pratila sam Chena u svoju staru sobu.
Stavio je kofer pored kreveta i okrenuo se prema meni.
"Ako išta budeš trebala obrati se meni ili nekome od dečkiju."
Otišao je iz sobe.

Raspakirala sam kofer i legla se na krevet. Čula sam da se vrata otvaraju.

Ustala sam se i pogledala prema vratima.

Sehun je ušao. Potrčala sam do njega da ga zagrlim.
Zagrlila sam ga snažno uzvratio je zagrljaj.

Prekinuli smo zagrljaj i Sehun je  samo sjeo na krevet.
Pratila sam ga i sjela pored njega.

"Mirela, razgovarao sam s menađerom i Suhom rekli su da možeš ostati koliko god hoćeš.
" Stvarno "nasmijala sam se.

"Da imam jednu tužnu vijest bit ću odsutan na nekih dva tri tjedna." rekao je malo tužnim glasom.
" Aha ok, imate tour? "
" Da, ali samo Exo-k. Doma ostaju Chen, Baekhyun, Xiumin, Tao, Lay uglavnom neće ti biti dosadno. "

Počeli smo se smijati.

" Stvarno mi je žao što moram ići"
"Sehun(primila sam ga za ruku) ne brini se sve će biti uredu. Kada krećeš?"
"Krećemo sutra ujutro. Awww što bi ja bez tebe."

Bili smo cijelo vrijeme u sobi pričali o svakakvim glupostima. U međuvremenu smo išli na večeru. Jeli smo fini ramen jej!.

Bilo je oko pol noći i petnaestak minuta. Sehun je primijetio da mi se spava pa otišao van iz sobe.

Legla sam u krevet i gledala kako izlazi iz sobe, ali prije nego što je zatvorio vrata došao je natrag do mene i poljubio me u čelo.

"Poljubac za laku noć" nasmijala sam se.
Sehun se također nasmijao i zatim me poljubio na usta.

Izašao je iz sobe nije prošlo ni pet minuta već sam usnula u dubok san.

Sehun pov

Kad sam izašao iz sobe naletio sam na Chena.
"Kada idete" pitao me je.
"Sutra ujutro. Chen hoćeš li molim te pripaziti na Mirelu."
"Da naravno ne brini."

Otišao sam natrag u sobu  i zaspao.

(6:30 h)

Probudio sam se, vrijeme je za tour.
Spakirao sam svoju odjeću i sve potrepštine.

Zadnje što sam napravio je otišao u Mirelinu sobu. Bila je zamotana u poplon ko da je -10.

Došao sam do nje i poljubio je u obraz.

Pozdravili smo se s dečkima i izašli iz kuće. Stavio sam kofer u prtljažnik.

Prije ulaska u auto okrenuo sam se prema prozoru Mireline sobe. Bila je tamo gledala nas je kako odlazimo.

Mahnu sam joj i ona je meni mahnula.
Bilo mi je je žao htio sam da pođe samnom ali to bi uzburkalo fanove.

"Uuuuuuu" Chanyeol i Kai su me počeli maltretirat.

Krenuli smo prva postaja Priz.

Evo Nakon 100 godina objavila sam.
Oprostite što tako dugo nisam pisala ali jednostavno mozak mi je ispario i nemam ideja 😂
Bližimo se 400 pregleda, hvala vam puno nikad to nebi uspjela bez vas.
Nadam se da vam se priča sviđa do sad. Šta da vam još kažem pišite mi svoja mišljenja jako bi voljela znati što mislite. 💞🤣🇰🇷❤️💕
Hvala još jednom. 🔥💞