ᴇxᴏ ᴄʜᴀɴɢᴇs ᴍʏ ʟɪғᴇ ~ ᴄʀᴏ

10.

Stala sam ispred vrata.

Dobila sam poruku od nepoznatog broja
"Dođi do Krka moramo razgovarati, molim te☺️☺️."

Vratila sam se u sobu. Vidjela sam da nema Sehuna. Zbunjeno sam gledala.

"Sehun!! " zvala sam ga.

Čula sam bučenje u kuhinji otišla sam tamo i vidjela Sehuna kako sprema doručak.

Nasmijala sam se. Stala sam pored njega i gledala što to kuha.

Mirisalo je prekrasno.

Tata je otišao, pa smo Sehun i ja bili sami doma.

"Sehun hoćeš vidjeti moju osnovnu školu i onda se poslije prošetati po Krku."
"Može" nasmijao se tipkajući po mobitelu.

Spremili smo se.

Otišli smo do moje osnovne škole u Vrhu. Na neko čudo vrata su bila otvorena, pa smo ušli.

Obišli smo dvoranu, vidjela sam učitelja iz povijesti. Malo smo si malo popričali.

Zadnje gdje smo otišli je bila blagavaona. Kako je običaj u našoj školi da svaka generacija osmih razreda daruje sliku školi i ona se objesi u našoj blagavaoni.

Nakon kratkog traženja našla sam i svoj razred svih nas 21.

Kad se sjetim koje smo gluposti radili.
Palili kontejnjere, lude maškare(imali smo vjenčanje), svađe s učiteljima, svakakva natjecanja, izleti, ljubavi..

Izlazili smo van iz škole.

"Naša je škola bila puno veća." komentirao je Sehun.
"Pa nije ni čudo jer živiš u puno puno većem gradu."
"Znam, sviđa mi se imate puno stvari koje mi ne radimo. "
"Kao što na primjer?" pitala sam
"Pa mi ne vješamo našle slike u blagavaoni, mi ne slavimo maškare.
Naši učitelji jedva čekaju da odemo."
"Aha..... dobro idemo sad u grad." Rekla sam smijući se.
"Može, idemo." Sehun je počeo trčati, primivši me za ruku.

Došli smo do grada.

Hodali smo prema glavnoj rivi. Bila je mala gužva.

Poslala sam poruku nepoznatima broju.

"Gdje si?
" Okreni se. "

Okrenula sam se.

Pogodite koga sma vidjela? Da Lorenu.

Potrčala sam prema njoj i ona prema meni. Zagrlila sam je iako to ne voli, nisam je puštala.

Počele smo plakat. Nakon nekog vremena odvojile smo se od zagrljaja.

Lupila sma je po ramenu. Kao što to uvijek radim.

"Kako si to mogla napravit, još malo pa sma dobila infarkt."
"Oprosti mogu ti objasniti." počela se objašnjavat
"Netreba znam sve :)."
"Nisi ljuta" pitala me
"Normalno da jesam, pa barem sam bila. Bitno da si ti tu, živa i zdrava."

Počele smo se smijat.

Ljudi koji su prolazili, gledali su nas ko da smo pale s Marsa.