Kada smo sišli s aviona osjetila sam promjenu u zraku, puno svježiji nego u Seoulu.
Uzeli smo taxi do moje kuće.
Vrata su bila otvorena, ušla sam u kuću, prošla sam kroz hodnik.
Ušla sam u dnevni boravak i tamo sam vidjela tatu kojeg nisam vidjela već 15 godina.
Ustao je s kauča, potrčala sam prema njemu.
Sehun je stajao na ulazu u dnevni.
Odvojila sam se od našeg zagrljaja i okrenula sam se prema Sehunu.
Mahnula sam mu rukom da se dođe upoznati s mojim ocem."Tata ovo je moj.............. prijatelj Sehun." rekla sam predstavljajući Sehuna tati.
"Ja sam Sehun, drago mi je." rekao je Sehun,pružeći ruku.
" Također, ja sma Mirelin tata, Predrag." rekao je rukavši se s Sehunom.Sehun pov
Nakon što smo se Mirelin tata i ja upoznali zazvonio mi je mob.
"Ispričajte me moram obaviti poziv, Chen me zove. " rekao sam okrenuvši se Mireli.
Kimnula je.Ušao sam u nečiju sobu mislim da je to bila Mirelina soba.
Prvo što mi je upalo u oko su bila ogromna vrata obljepljena posterima i to ne bilo kakvim posterima, kpop posterima.
Bili su to block b, bts, bigbang, got7, shinee, seventeen, exo.......
Sjeo sam na krevet i razgovarao sam s Chenom.
Ja pov
Nakon što je Sehun izašao iz dnevnog tata me primio za ruku.
"Mirela što on radi ovdje, mislio sam da ćeš sama doći." rekao je pomalo ljutim glasom.
"Zašto, on nesmije doći?" upitala sam
"Ja ovdje postavljam pitanja" stisnuo mi je ruku jače.
"Auuuu........ Tata to boli." zajaukala sam.
"Oprosti, dali se namjeravaš vratiti u Koreju?" pitao me pustivši moju ruku.
"Neznam nisam o tome razmišljala. Zašto? " upitala sam pomalo zbunjeno
"Ma nema veze samo pitam." osmjehnuo se nekim čudnim osmjehom.
"Aha ok?"Ponovo me pogledao
"Mirela nemoj me ostaviti ovdje samog."
Zbunjeno sam ga pogledala.
Nisam znala na što misli."Sehuna već dugo nema?" pomišlala sam u sebi.
Išla sam ga potražiti, vidjela sam da su vrata moje sobe pritvorena što nikad nisu.
Ušla sam u sobu i vidjela Sehuna s mobitelom na uho kako gleda moje slike iz osnovne škole.
"Buuuuu......." prestrašila sam ga, poskočio je i pao na krevet usput je povukao i mene pa smo zajendo pali na moj krevet.
Kada sam otvorila oči našla sam se naslonjena na Sehunovom tijelu.
Pogledala sam ga u oči.
"Znači fan si kpopa?" pitao me.
Ja sam se samo nasmijala i zacrvenila.Čula sam tatu kako nas zove na večeru.
Digli smo se jedan s drugog i otišli do dnevnog boravka. Sjeli smo za stol.
Tata je spremio njegov poznati gulaš.
Kada smo završili s večerom bilo je oko 21:30. Bila sam tako umorna od puta da sam otišla u svoju sobu i zaspala.
Sehun pov
Gospodin Predrag mi je rekao da mogu spavat na kauču.
Iako nisam mogao zaspat.
Bilo je kasno. Možda negdje oko 03:45 ujutro. Počelo je jako grmiti i sjevati.
Čuo sam Mirelu kako je zavrištala.
Otrčao sam u njezinu sobu i vidio je kako je uplašena sjedila na krevetu, s svojim rukama preko ušiju.Prišao sam joj sjeo pored nje i stavio ruku na rame, odmah se okrneula i snažno me zagrlila.
"Bojiš se grmljavine?" šapnuo sam
"Da" rekla je sva uplašena.Grmljavina je na kratko prestala, vratila se u krevet...
Dignuo sam se i krenuo prem vratima dok me njena ruka nije zgrabila.
"Sehun, hoćeš molim te ostati samnom bojim se?!" rekla je prestrašeno.
"Naravno" legnuo sam pored nje u krevet.
Naslonila je svoju glavu na moje rame i zaspala kao što sam i ja.Imam osjećaj kao da je ovo bilo dosadno poglavlje ali ne brinite nabolje čuvam za poslije.😊
Hvala na čitanju. ^_^
YOU ARE READING
ᴇxᴏ ᴄʜᴀɴɢᴇs ᴍʏ ʟɪғᴇ ~ ᴄʀᴏ
Fanfiction"ᴍɪʀᴇʟᴀ ᴊᴇ ʟɪ ɪsᴛɪɴᴀ...?" "ᴅᴀ" ᴘᴀʟᴀ ᴍɪ ᴊᴇ sᴜᴢᴀ ᴅᴏᴋ sᴀᴍ ɢʟᴇᴅᴀʟᴀ ᴜ ᴘᴏᴅ "ᴄᴏᴍᴘʟᴇᴛᴇ 𝟸𝟸.𝟿.𝟸𝟶𝟷𝟾" ❤️ "sᴛᴀʀᴛᴇᴅ _. 𝟽.𝟸𝟶𝟷𝟽"😂😊 ❤️ \(OᴏO)\ ❤️