4. deo

376 31 4
                                    

Ja...ne znam sta se upravo desilo.Misici me bole.Vrti mi se u glavi.Ne znam ko sam niti sta osecam.
Mozak mi je pun crnih misli koje mi gutaju srce zalogaj po zalogaj.Izgubljena sam.

° MyLove:Hej,boli me sve ovo.Boli me tvoj odlazak,kao da si mi ostavila rupu u zivotu i hladnokrvno otisla.A kao i sto sama znas,svaka rupa mora biti zakrpljena.Izvini,ali nasao sam bolju.°

Gledala sam u poruku i citala je iznova i iznova.Kakav divan nacin, pun metafora,za raskinuti sa osobom koju si 'voleo'.Volela sam ga.Proveli smo toliko samo vremena jedno sa drugim,toliko samo slika imam u telefonu i toliko lepih uspomena sacuvanih u dubokim delovima mozga koje nikada necu zaboraviti.Koje mi srce nikada nece dopustiti da zaboravim.
Aleksa,sta mi radis?Da li si me do sada hranio lepim lazima samo zato sto sam ti lepo izgledala?Koliko cu ja samo puta da budem glupa i da ne vidim istinu u moru lazi.
Ustala sam iz kreveta sva u soku.Drhtavica mi je upravljala telom dok je mozak bio tu samo da mi omoguci da osecam 10 emocija odjednom.Stegla sam majicu na mestu gde mi se nalazi srce i kleknula na pod.
Zasto me ovo toliko ubija?Zasto citam poruku u sebi iznova i iznova iako mi telefon nije u rukama?
Sva ona sreca i lepota od juce je postala siva.Ispruzila sam ruku da uzmem pantalone ali cinilo se kao da su sve vise i vise udaljene od mene.
Kao da sam u nekom lavirintu gde su njegove reci bili zidovi sa po jednom zamkom na svakom kraju hodnika.
Boli me glava,a suze mi padaju kao vodopadi ali bez duge.Zelim da odspavam bar jos samo malo.
"Y/n,y/n,da li si dobro duso?",cuo se mamin glas koji me je ucinio sigurnom.
"Samo sam umorna mama",uspela sam da promrmljam reci nekako.
Osetila sam kako me je polako podigla i spustila nazad u krevet,a zatim i poljubila celo.
Vracena sam nazad u svoju kucicu gde je bol nestajao kroz san.
"Spavaj duso",rekla je mama,pokrila me i otisla.
A skola?Da li je vredno da propustim petak u skoli zbog Alekse?Bez ijedne sekunde izmedju misli,zaklopila sam oci i prepustila se mraku da donese svoje.Nemoj da me cekas Yoongi,idi bez mene.
° Tako slatko.Zasto jos uvek nisam uspela da vidim Yoongija sa takvim osmehom.Tako sirok i blistav koji nosi sam svoju posebnu pricu.Tako je srecan.Smeje se iz sveg glasa i prekriva oci rukom.Svidja mi se to.Ta njegova sreca i na koji je nacin iskazuje.Osmehnula sam se i priblizila mu se u zagrljaj.Nezan i topao bez truncine hladnokrvnosti.Ta njegova krv,vruca i slatka me je dozivala svakog trenutka.Kao da igra ulogu dobrocudne droge koja je tu da popuni i usije crne rupe od misli.Treba mi takav lek.Treba mi takva osoba.°

•Nakon 7 sati•
Otvorila sam oci i prekinula svoje snove.Tuzno je to sto moras prekinuti nesto toplo i bezbolno kako bi pokrenuo nesto sto ce ti doneti samo bol i tugu.Protrljala sam oci i polako ostala iz kreveta.
Bilo mi je hladno.Sigurno mi se i temleratuta podigla od same pomisli na onu budjavu poruku.
Nervozna sam,ujedala bih,ali i tuzna,plakala bih.
Izabrala sam neki duks dve velicine vece od moje prave i obican crni sorts,zavezala sam kosu i uputila se ka kuhinji.
Bleda sam u licu,blede su mi ruke sa crnim mrezicama treme,ali,naravno,podocnjaci su pricali danasnju pricu.
Skuvala sam sebi kafu,ne,dve kafe,naoravila sendvic i zavalila se na kauc.Zasto moram da budem sama u trenutku kada ne zelim da budem sama?Prelistavam one silne kanale na TV-u,ali sta naci,naravno nista.
Pustila sam muziku na zvucniku pored televizora i doruckovala na miru.Da,dorucak u pola 6 popodne.
Toliko tuznih ali i srecnih pesama,a moj izraz lica je zauzimao onaj neutralan stav.Razmisljam samo o tome kako bi bilo lepo da me sada neko nasmeje,ali nema ko.Opet su mi posle suze.Slaba sam i to previse.
*Neko je pokucao na vrata*
Neko me je cuo da dozivam u pomoc?
Ustala sam,otvorila ih iza kojih me je docekao.....
"Yoongi?",pogledala sam u njega zbunjeno.
Usne je slozio u kruzic pomerivsi ih nadesno.
"Hej",promrmljao je.
Blejala sam tako u njega dobrih deset sekundi.Uhvatila sam ga za ruku i u tisini ga uvela u dnevnu sobu.
"Tvoja majka je zvala tvoju razrednu i rekla da nisi bila okej jutros.Naravno da je to saznao i ceo razred pa me je Lila zamolila da proverim da li si dobro.....pa.......da li si dobro?",poceskao je vrat i spustio pogled dole.
Ne zelim da ga lazem.Zelim da zna istini,sta se stvarno desilo.Zelim da me zagrli zbog toga i da me utesi.Treba mi to.
Sela sam pored njega na kauc i naslonila glavu na njegovo rame.Mogla sam da osetim kako mi brz rad srca trazi vise kiseonika pa sam pocela i ubrzano da disem.
"Moj decko iz Beograda je raskinuo sa mnom preko poruke.To se pomesalo sa truncicom anksioznosti i umorom i nastao je haos.",rekla sam jasno i glasno.
Naslonio je svoju glavu preko moje i iz ranca izvadio cokoladu.
"Nemoj da skupljas to u srcu.Oci su ti crvene.Okej je plakati.",rekao je tiho svojim dubokim glasom nudeci mi cokoladu.
Pao mi je kamen sa srca.Zar se nisam dovoljno isplakala jutros.Krenule su tople krupne suze da mi klize niz obraze.Izgleda da nisam.
Cuvsi kako jecam,obavio je svoju ruku oko mene i priblizio me u topli zagrljaj.
To mi je jos vise probudilo emocije.Ona toplota mi je grejala hladni crni obruc oko srca,a suze su mi tekle sve vise i sve vece.
"Da li si stvarno mislila da ce vam uspeti veza na toliko daljinu?",sapnuo mi je.
Klimnula sam glavom prisecajuci se nasih lepih trenutaka.
"Ljudi kazu da ako je ljubav dovoljno jaka da ce tra---",uskocio mi je u recenicu.
"Sta ljudi kazu?Da ce trajati vecno ljubav na daljinu?Okej je daljina na jedan sat jedno od drugog,ali na 3 dana jedan od drugog skoro pa na drugoj strani Zemlje....normalno da nece opstati.A,posebno kada je to u pitanju srednjoskolska ljubav.",glasno je rekao ne pustajuci me iz zagrljaja.
Trgnula sam se i pocela da se davim u suzama.Ne zato sto je rekao brutalne stvari,vec zato sto je rekao istinh.Istinu za koju znamo i on i ja.
Stegla sam mu majicu i gurkala se jos u zagrljaj.
Osecam se sigurnom,sacuvanom od crnila i ostalih tamnih emocija.
Necu da ga pustim.Sklopila sam oci i prepustila se njegovoj toploti.
Da,mislim da je srecan sto je tu pored mene.Osecam mu ubrzani rad srca.
Da,cini me srecnom njegova sreca.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
-Dobro,nikada se vise nisam namucila da napisem neki deo.Ne vidim ni belu mecku jer ga bukvalno pisem od pola 12 pa do sada.Nadam se da vam se svidja i hvala sto citate 🌼

Hladno ali vruceTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang