Stanje očaja ( Završena) ♥

6. Can

Još ne mogu da dođem sebi poslije svega. Pred očima mi je samo onaj zbunjeni pogled.
Ali je gad i kraj priče. Zašto više mislim o njemu?
Nije vrijedan toga uopće.

Otklanjala je misli dok je pijucka kafu.
- Ee, sad ću da te upoznam sa nekim.
Mela je vrati u realnost.
- S kim?
- Neću da ti kažem ni ko je ni šta.
Odmah ćeš mi reći ne.
- Jao je li opet neki umišljeni?
- Ama ne, nego... Saznat ćeš ajde ustani.

Popušta sok i vuče mene.
- Gdje ćemo, pijem kafu?!
- Idemo u kafić niže. Jedna ekipa ima probu sad. Upoznat ću te sa gitaristom benda.
- Samo mi još to fali. Hoću se i njemu praviti da ne znam jezik?

Gurnula me i nasmijala se.
- Jok, to je samo za Mr. Gada.
Platile smo piće i uputile se niz ulicu.
Nisam mogla a da se ne okrenem za svakim izlogom. Grad je bio predivan, sunce je bilo na vrh neba, zrak je prijao. Sve je bilo savršeno. Kad se gleda sa vana.
- Tu je.
Pokazala mi je rukom na mali ulaz između zgrada.
Uzela me za ruku i povukla.
Ušle smo unutra. Sve stolice su bile podignute, bilo je prazno sve osim pozornice na kome su bili gitarista, bubnjar, neka djevojka i još jedan momak za nekom spravom. Nisam tačno znala ni kako se zove.

- Can?!
Mela je viknula prema momku sa gitarom. Okrenuo se prema nama i mahnuo.
Imao je kratku svijelo smeđu kosu, također kratku bradu. Oči su mu bile čudne zelene boje. Ali osmijeh, osmijeh mu je razoružavao.

- Hej, šta ima?
skočio je sa bine, prišao Meli i zagrlio ju, a meni pružio ruku.
- Zdravo, ljepotice, ti si?
- Sara.
- Sara.. - tako je divno izgovarao to ime.
- Drago mi je, ja sam Can.
Održavao je kontakt očima, nije puštao ruku.
Mela nas prekide.
- Zvala sam te.
Nedostupan si.
- Da, mobitel mi je pokvaren već dva dana. A znaš mene, nikad to nisam ni koristio baš.
Opet se nasmijao.
Jao nemoj molim te. Govorila sam u sebi.
- Dobro, obratio se Meli, idemo negdje na piće. I da se bolje upoznamo.
Okrenu se meni i nasmija se.
Uzvatila sam osmijeh i pocrvenila.
Mela je krenula ispred nas. On priđe meni i na uho reče
- Zar postoji još uvijek djevojka koja se crveni?
Mirisao je tako dobro da sam poželjela da mi miris ostane u nosnicama.
Samo sam se nasmijala i ponovo pocrvenila. Mrzim tu svoju osobinu.

Sjeli smo u baštu sa pogledom na more. Vrijeme je bilo prelijepo.
Osjetila sam pogled na sebi. Odmah sam pocrvenila.
- Ti uvijek tako crvenis ili samo kad te ja gledam?
E jesi našao pitanje.
- Uvijek.
- Dobro, hajde curice, pričaj malo o sebi.
- Nemam šta, vjeruj mi. Iz Bosne sam, imam 26 godina. Profesionalni sam šminker i frizer. Uz to profesor turskog jezika.
- Wow, stani malo. Sad se postidjeh.
Šta te dovodi ovdje?
- Posao. Radim. To je to. Ti?
Skupila sam hrabrosti i opustala se pomalo.
- Menadžer i muzičar. Do skoro sam živio u Americi. To je sve.
- Dovoljno
Nasmijala sam se.

Kerem p.o.v

Došao sam do kafića Cana nema ni tamo. Gdje je taj čovjek. Barem sam saznao da mu je mobitel pokvaren.
Učinio je groznu stvar. Ili on Ili ja, to ćemo da vidimo.
Nisam htio tako postupiti, bukvalno sam bio primoran.
Prije 3 mjeseca upoznao sam se sa rukovoditeljicom jednog lokala. Bila je jako zgodna. Nikad nisam gledao nešto posebno za ženama. Ali ona se motala oko mene svake minute, sve dok me nije odvukla u krevet. Bila je sa mnom sve dok sam udovoljavao njenim potrebama. Kad sam skoro pa bankrotirao, ostavila me. Učinila mi pakao od života, iznosila sve laži, kojima sam u očima kolega pao potpuno. Da bih na kraju od menadžera Cana saznao da je to bila samo zamka jednog mog neprijatelja. Doslovno je djevojku poslao da i to sve učini.
Prije 5 dana me nazvao Can i rekao da dolazi nova šminkera. Opet po planu, vjerovatno jer je djevojka dobila posao, da niko ne zna kako još nema informacija o njoj.
Dolazim i vidim nju. Radio sam kako smo se dogovorili.
Bože zašto me toliko bole suze te djevojke? Šta sam pogriješio? A osjećam da jesam.
Can, gdje si, dođavola?!

Can me dopratio do Melinog stana.
Mela nas ispalila, očigledno namjerno, i otišla negdje.
- Pa, reče stajuci pored ulaza u zgradu, dovdje te gledam curice.
- Da. - pocrvenila sam i spustila glavu.
- Vidi, ne bih ništa brzao. Ovo mi se stvarno sviđa. Sve je prirodno, opušteno i slatko.
Volio bih da izadjemo.

- Nešto kao spoj?! , podigla sam glavu i pogledala ga jer je bio veći od mene za glavu.

- Da., nasmijao se slatko.
Tako nešto.
- Dobro, razmislit ću.
- Nemam tvoj broj, a mobitel ću uzeti sutra.
Hmm, zapiši ovdje.
Pružio mi je dlan i hemijsku.
Uzela sam i polako ispisala broj.
- Pa, vidimo se malecka.
Prstom mi je dotakao vrh nosa, a zatim utisnuo nježan poljubac u obraz.
Poletjela sam. Koža na vratu mi se naježila, noge su mi klecnule.
Halo, pa samo te poljubio u obraz!?
- Divna si tako izgubljena.
Dobacio je i pokazao mi da udjem unutra.
- Vidimo se Can.
Mahnuo je i još jednom se osmjehnuo.
Utrčala sam u zgradu i brzo stigla do stana.

Mela me dočekala na vratima
- Ulazi i pričaj sve. Odmah.
Vidjela sam vas ispred zgrade.
Uskakutala sam kao malo dijete i počela pričati uzbuđeno kao dijete poslije prve ekskurzije.

Kerem p.o.v.

Čekam da se onaj dovuče do stana i da mi sve ispriča. Osjećam se kao na ledu. Čuo sam se sa njim, nazvao je sa nečijeg telefona i rekao da dolazi.
Čulo se zvono na vratima. Nisam čekao ni sekunde, odmah sam otvorio.

- Hej..
- Ništa hej. Odmah pričaj, je li došla djevojka koja je trebala doći ili neka druga?
Ako jeste, fakat dobro glumi.
- Čekaj nisam ni ušao u stan. Ako misliš na djevojku koju je Hakan trebao poslati, nije došla.
Djevojka je na putu do Istanbula doživjela nesreću i još je u komu.
Mela je našla drugu. Iskreno da ti kažem, hvala bogu da jeste.
Brate, stvarno je posebna. Danas sam se upoznao sa njom, sutra idemo na piće. Osjećam da je to to. Tako je prirodna, topla...

Nije više slušao šta je Can pričao. U želucu mu se stvorio plamen, grlo mu se steglo, a stan okretao oko njega.

Nisam to učinio. Nisam. Nisam trebao. Kako nisam shvatio? Taj pogled je sve mogao reći.
Dah ga je gušio..

Čuo je da Can još uvijek priča..
-..kunem se posebna je. Čim sam vidio znao sam da je drugačija.

- I ja sam znao, samo sam bio glup i nisam slušao unutrašnji glas.
rekao je više za sebe.
Kako sad živjeti sa ovim?
Samo je zamislio prljave ruke kretena Kaana na njoj. Čašu koju je držao u rukama bacio je na sto od stakla. Sve je otišlo u komade. Neka je, tako je on slomio njen ponos.