Stanje očaja ( Završena) ♥

15. Volim te

Slušam kapi kiše kako natapaju moju odjeću, vješto obilazeći kišobran.
Pored buke od kiše, čujem srce kako mi luđački lupa prijeteći da će iskočiti iz grudi.
Sve što sam htjela u ovom momentu jeste on. Upravo on.
Ali k vragu ne smijem, ne mogu.

I dalje je stajao tik ispred mene sa molećivim pogledom.
U meni su se odvijale veće oluje nego bilo gdje trenutno.

- Ne. Ne mogu.
Konačno sam izustila. Olakšanje, ali i poznata bol preplavi moje tijelo.

Vidjela sam kako me gleda razočarano.
- Vjeruj mi, bit ćeš mi nekad zahvalna za ovo.

Sljedeće što sam uspjela shvatiti je da mi je kišobran odletio iz ruku i da se nalazim u njegovom naručju.
- Kereme, pusti me.

Lupala sam ga po ramenima, dok me nosio ka autu.

Nije me poslušao, nego samo smjestio na prednje sjedište, ostavljajući mi torbu pozadi.
Zaključao me dok nije prešao na drugu stranu.

Posmatrala sam ga kako sjeda za volan, mokar do kože.
Kosa mu se slijepila, te je samo još više zamrsio pokušavajući je skloniti sa čela.
Puna donja usna mu je podrhtavala od kiše koja mu se slijevala iz kose.

Otkopčao je crni kaput, ostavši samo u crnoj košulji, koja mu je isticala svaki mogući mišić.
Zavratio je rukave, stavio pojas i uključio grijanje.
Zatim me konačno pogledao.

Oči su mu trenutno bile sive, tužne, umorne.
Brada duža nego inače odavala je da u zadnje vrijeme nikako ne brine o sebi.

Lice mu je propalo.
Šta mu je? Šta ga muči.
Nisam bila svjesna, a moja ruka je već bila na njegovom licu, milujući prstima njegovu bradu.

Sklopio je oči, skupivši obrve.
Napetost se mogla napipati prstima.
Otvorio je oči, a u kutovima se vidio odsjaj suze.

Bože moj, šta ga toliko boli?

Nisam mogla više izdržati.
Ruke su mi snažno poletjele njemu, vukući ga na svoje grudi.

Obgrlio me rukama i glavu naslonio na moje grudi.

Poljubila sam ga u kosu.
- Šta god ti se dešava, sve će biti u redu.

Šutio je. Prstima sam prelazila preko njegove mokre kose, koja se već počela sušiti od grijanja.

Samo sam osjećala kako me njegove ruke čvrsto grle oko struka i sve više pričvršćuju.

Zatim sam osjetila kako lagano popušta stisak i kako se odaljuje od mene.
Vratio se u svoj položaj, a zatim me pogledao.

- Nikad nisam mislio da ću voljeti.

Srce mi se steže, misleći na sutrašnju svadbu.
Barem je voli.

- Ali volio sam jednom.
Nikad se brže nije desilo, nikad snažnije, nikad kreće nije trajalo.

- Ne pričaš o Leyli.

Nasmijao se.
Znači ne. Bol je od ranije.
Luda Saro, kome se ti nadaš.

- Leyla je moja drugarica iz djetinjstva. Uvijek sam znao da nešto osjeća prema meni, ali to je bilo sve. Nikad nisam namjeravao biti sa njom.
Otac joj je vlasnik tri bolnice u Turskoj. Umiješan je u mnoge prljave poslove. Kad jednom uđeš u to, nema kraja.
Ja sam ušao, jednom. Zbog one koju sam volio, od prvog susreta, koju volim i voljet ću.

Osjetila sam kako jecam u sebi i kako mi je već lice natopljeno suzama.

Nastavio je.

- Znao sam da neće izaći na dobro.
Upetljao sam se u to. Glavni u svemu tome jeste Leylin otac. Uhvatio me na slabu tačku. Ili će sve reći njoj i prijaviti me, ili ću se oženiti njegovom kćerkom, koja godinama pati za mnom.
Čak je još uvijek na tabletama od nervnih slomova koje je doživljavala, jer sam joj govorio istinu.
A ona je bila da je ne volim.