Zauvijek tvoja ✔

-19.Poglavlje-

Imam sve što želim i mogu imati koga god želim. Novaca imam ko blata, s obitelji se slažem, upravo sam sam u kući sa zgodnim djevojkama. Znam biti arogantan, bezobrazan i grub. Prošao sam svašta u životu, ali ponekad se čovjek zapita kad će biti dosta. Bio sam mlad i lud, ponesen snom o savršenom životu, držeći prekrasnu plavušu pod ruku i nadajući se da ćemo biti zajedno do kraja života. Sve bi bilo savršeno da njena ruka nije namjerno iskliznula iz moje, pa cijela pala u naručje svoga najboljeg prijatelja za kojeg sam bio uvjeren da je gej. Povrijeđen, slomljenog srca, uništenih snova dobrovoljno sam otišao u vojsku nadajući se da ću zaboraviti na NJU i da će mi se dijelovi slomljenog srca magično spojiti u jednu cjelinu, ali nisu. Dvije godine sam bio u užasnim uvjetima, pogođen tri puta u rame, dva puta u nogu i zamalo pogođen posred glave, ali na svu sreću, ili nesreću, sadašnji najbolji prijatelj Viktor me spasio. To mi je bilo najpoučnije razdoblje u životu, ali i najbolnije. Naučio sam da postoje gore stvari od slomljenog srca i borio se do zadnjeg daha da ostanem na nogama, da se ne predajem, da budem jak.

Došao sam k sebi, započeo redovito trenirati boks, promijenio izgled, napravio nekoliko tetovaži zbog kojih sam se neko vrijeme nećkao jer sam planirao otići nazad u vojsku, a tamo ih ne mogu imati na vidljivom mjestu da to neprijatelji ne upotrijebe protiv mene i moje obitelji, pa sam ih napravio na sakrivenom dijelovima, pustio sam bradu, psihički sam se doveo u red redovito odlazeći kod psihijatra. Neko vrijeme sam i pio lijekove koje mi je dao na recept. Danas sam ovo što jesam zbog svoje borbe, nisam odustao zbog propale veze.

U glavi mi se konstantno ponavlja riječ plavuša poput mantre od trenutka kada sam izašao iz vojske. Moram ponovno osjetiti tu zlatnu kosu pod svojim rukama, uvjeriti se da sam ju prebolio. Prokleta Renata. Oduvijek sam volio plavuše i nikada nisam vjerovao u ona sranja da su plavuše glupe, bez mozga, i tako dalje. Vjerujte mi, ako dovoljno pustite neku plavušu u svoj život, ona će biti dovoljno pametna da vas usreći, ali i da vas sjebe tako jako da se na kraju bacite pod vlak.

Viktorov vrhunac, uz to što me spasio od smrti, je definitivno bio trenutak kada mi je na internetu pokazao reklamu za Ljubav u tisućama i uvjerio me da budem onaj neženja koji će birati svoje ženske i koji će na kraju odlučiti hoću li ih sjebati kao što je mene jedna plavuša ili ću im dopustiti da uzmu pola milijuna kuna. Preuzeo sam očevu tvrtku autima, ali tu je i Robert, moj brat, koji deset puta više voli ovaj posao i znao sam da će se snaći ako ga ostavim samog na mjesec dana.

Samo sam se nasmijao svom prijatelju i potapšao ga po ramenu. „Učinit ću to." Odluka je pala u trenutku kada sam prokletnicu ponovno vidio na dobrotvornoj zabavi sa svojim ljubavnikom. Trudio sam se da ne pokleknem govoreći samom sebi da sam jači od nje i da joj moram pokazati da me nije uništila već sam sam ustao iz pepela kao feniks.

Vrijeme je prolazilo, smijao sam se sa svojim prijateljem gledajući prijave od svakakvih žena. Prva misao koja mi je tada preletjela glavom bila je „Kako su ove sve žene jadne. Prijavljuju se na šou gdje ne znaju za koga će se boriti samo zbog novca." Prozvao sam ih sponzorušama.