Djevojka koja nikada nije imala dečka, prijavljuje se na šou gdje mora svojim prednostima osvojiti muškarca koji nije lagani plijen, kako bi osvojila pola milijuna kuna.
Dvije su stvari koje dobiva pobjedom: novce i ljubav
Hoće li uspjeti?
22. 10...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
„Može Monika s nama?"
„Po stoti put ti kažem da ne idem." Zakolutam očima. „Uostalom, niste li prekinuli?"
„Pomirili smo se." Uzbuđeno kaže. „Ispričala mi se i razgovarali smo, pa sam odlučio pokušati ponovno. Volim ju." Slegne ramenima.
Drago mi je zbog njega i Monike. Zaista su lijep par, dugo su zajedno i bila bi šteta da su samo tako završili. Danas je zabava kod Roberta, a ja sam odlučila ne ići. Radije ću biti kod kuće nego strepiti da ga negdje ne vidim. Spokojna sam jer znam da nije s jednom od onih emocionalnih vampira. Sretna sam jer ih je šutnuo nogom u guzicu, ali isto je učinio i meni. Onda mi raspoloženje splasne. Ponekad pomislim da je sudbina to što sam upoznala njegovog brata i da je on poveznica među nama. Kao da ćemo se sresti i započeti sve ispočetka. Definitivno sam se zaljubila, ali u pogrešnog čovjeka. Samim time što me šutnuo, dokazao je ono što je od samog početka govorio. I pobijedio.
„A mi idemo na tu zabavu. Ne želim čuti odbijanje. Sam ti je rekao da David neće biti tamo. Opusti se." Naceri se. Pogledom ga ubijam od trenutka kada mu je rekao ime koje tako čudno zvuči dok ga netko drugi izgovara u mojoj blizini. Sve u meni je nemirno kao što će i ova noć biti ako pođem tamo i riskiram da ga vidim. Bojim se da je ovo Robertova igra u kojoj me laže i pokušava uvjeriti u nešto, ali ja osjećam da drukčije. Ništa ne može poljuljati moju intuiciju.
„Zašto ne možemo ostati u stanu?" Cvilim gledajući ga milo kao da će popustiti ako vidi da sam samoj sebi jadna. „Bit će nam bolje nego tamo."
Zakoluta očima. „Moraš biti među ljudima, a ne zatvorena u ovoj kutiji koju nazivaš svojim stanom. Želim da si u osam spremna, mi ćemo doći po tebe."
„Idem svojim autom."
„Ne jer znam da ćeš se napiti i nećeš moći voziti." Odmahnem glavom kao da je nešto krivo rekao, a točno znam da će se to i dogoditi. Ne mogu biti blizu alkohola, a da ga ne popijem.
Na kraju sam popustila iako me čudan osjećaj pratio dok sam gledala što da obučem. Odlučila sam obući crvenu haljinicu do iznad koljena, na nju staviti crnu kožnu jaknu, obuti crne štikle i preko ramena staviti crnu torbicu u kojoj mi jedino može stati mobitel i najosnovnije stvari.
„Dolaziš?" Robertova poruka mi je stigla negdje oko pet sati. Zamalo sam mu sve živo opsovala jer me samo podsjeća na to. Imala sam plan ostati u stanu, ali on je pokosio sve moje planove i sad moram među ljude. Mrzim ljude i njihove poglede iz kojih je teško iščitati što misle. On je bogat i tamo će biti sama elita Zagreba, a što sam ja tamo? Govno na kiši.
„Aha."
„Nemoj mi pisati 'aha' nego dođi jer ću inače sam doći po tebe."
„Zašto ti je toliko stalo da dođem? Skini mi se s kurca, Robi." Dala sam si slobode da mu to napišem čisto da vidi da mi ide na živce.
