Zauvijek tvoja ✔

-28.Poglavlje-

Tjedan dana kasnije

Nisam sigurna postoji li lijek za preboljeti nekoga tko ti se uvukao pod kožu bez da si bio svjestan toga. Moj problem je taj što ja ne mislim na njega preko dana, okupiram si misli, radim druge stvari, ali onda navečer kada legnem u prazan krevet misli mi okupira on. Nikad se nisam zaljubila, a pogotovo ne u samodopadnog kretena koji nije znao ništa osim braniti se riječima. Ali okej sam... Polako idem naprijed. Barem mislim. Prošlo je finale šoa i zanima me koja je od njih dvije pobijedila, koju vodi na putovanje... Aaah, ne smijem razmišljati o tome.

Vrhunac ovog tjedna mi je bio ček od 50.000 HRK koji mi je poslala produkcija šoa i zahvalila se na sudjelovanju i diskreciji. Nisam se mogla oteti dojmu i parama koje su mi blještile u rukama. Odmah sam otišla u banku i unovčila ček, pa počastila Matea u našem baru.

„Za moju zgodnu, samostalnu i sretnu prijateljicu!" Nazdravio je u moje ime i nazdravili smo s velikim čašama Jack Danielsa u rukama. Nakon nekoliko rundi, počelo mi se vrtjeti u glavi, pa sam popila čašu vode. Ne mogu toliko pretjerivati s alkoholom, ne želim postati alkoholičar.

„Mislila sam se ofarbati." Nakon pola sata promrmljam naslanjajući glavu na njegovo rame. Odvoji se od mene i šokirano me pogleda.

„Nećeš." Odlučno kaže ispijajući svoje piće do kraja.

„Zašto ne?"

„Zato što si to ti. Plava, svoja i drugačija. Nemoj se stapati s gomilom, mala."
Koliko god bih se ja s njime raspravljala, znam da je u pravu i da to nikad ne bih mogla učiniti. Možda jednog dana, ali sada ne. Samo se hoću riješiti svega što me podsjeća na taj šou.

„Ne znam što bih ja bez tebe." Izdahnem naslanjajući usne na njegov obraz. „Ozbiljno sam u rasulu."

„Smijao bih ti se, znaš mene, ali previše sam ranjen i pijan da mi nije ni do čega."

Toga sam i bila svjesna.

„Idem do toaleta." Promrmljam i ustanem se sa stolice. „Nemoj nikamo pobjeći."

„Čekam te ovdje." Zapjevuši pokazujući rukom konobaru da mu još natoči.

Progurala sam se kroz gomilu do toaleta gdje nije bilo puno ljudi i obavila ono što sam trebala. Umila sam se, nekoliko puta duboko udahnula, pa se vratila nazad za šank. Putem do tamo, nabasala sam na nekoga i udarila u njegova prsa. Predobar miris koji me podsjećao na nešto, ali ne znam na što, me zapljusnuo i otrijeznio. Dignem pogled prema nasmiješenom crnokosom momku koji me hvata za ruke.

„Jesi dobro? Nisam gledao kamo idem. Oprosti." Glas mu je melem za moje uši, a osmijeh me baca na koljena.

Kriste, što da mu kažem? Osjećam da mi se dlanovi znoje, nije mi baš ugodno. Čim progovorim, otići će jer će shvatiti da sam prečudna i imam glupi glas.

„N..ne... I ja sam kriva." Slabašno se nasmijem udaljavajući se iz njegovog stiska. Čudna jeza mi je prošla tijelom.

„Jesi za piće? Da ti se iskupim." Slatko mi je bilo čuti tu rečenicu koju sam htjela da mi netko kaže, a onda ju on izgovori. Nije mi ništa učinio nego samo traži izgovor da bi mi platio piće. Dovoljno sam pijana da pristanem.

„Može." Kimnem odlučno prije nego što se izgubim kada mi uhvati ruku i povede do šanka gdje Mateo spava s glavom pored svoje čaše. Nepoznati momak se nasmije na taj prizor.
„Moj prijatelj je to inače. Pijan je."

Kako sam glupa! Kao da ne vidi da doslovno hrče i pada koliko je pun alkohola.

„Zanimljivo. Neće nam smetati." Namigne mi, a ja se rastopimo
kada sjedne nekoliko mjesta dalje od mog prijatelja i pokaže mi na mjesto do svog. „Što ćeš piti?"