Plamen života ( Plamen Ljubavi II)

14. Viktorija

Ispod oka posmatram njegov profil dok kucka poruku na telefonu i ispijam svoj sok. Cijeli dan mi se po glavi motalo naše valjuškanje po krevetu jutros kad je ustao i ne znam kako bi opisala ono što sam osećala. Bilo je to nešto što do sad nisam iskusila i ne znam kako se nositi s tim.

Još uvijek u trbuhu osjećam čudno peckanje i napet čvor, ne znam sa čim bi uporedila taj osjećaj. Čudan je i stran. Možda po malo i neočekivan.

Moram, između ostalog, dapriznam dame prijatno iznenadio jutros kad sam se probudila. I prije nego mi se mozak uključio znala sam da leži pore mene. Cijelo tijelo mi je bridjeo, a dobro poznat miris me obavijao zajedno sa njegovim rukama. Mogla sam da čujem ujednačene otkucaje njegovog srca jer mi je glava bila položena na njegove grudi dok je ravnomjerno disao u dubokom snu. Sve mi je bilo tako poznato.

Iako ga nisam očekivala, ali sam čezmula za mirom koji sam mogla da osjetim svaki put kad je bio pored mene. Nedostajao mi je i to mnogo. A prošlo je samo dvije nedelje.

Često sam ga zamišljala pored sebe željela samo da je na kratko tu. Da mu udahnem miris i dotaknem meke usne, ušuškam se u njegov zaštitnički zagrljaj i da zaboravim na sve oko sebe.

On kao da mi je čitao misli i ponašao se u skladu s njima. Kao da je znao ili je osjećao isto.

-Da mi je samo znati o čemu razmišljaš? Odlutala sii negdje- obgrli me s leđa oko struka, potom mi skloni kosu u jednu stranu i na oslobođeno rame mi nasloni bradu.. Tek izrasle čekinje su me bockale kroz majicu,a takav je izgledao baš neodoljivo. Oličije savršenstva u njemu, spoj privlačnosti i nježnosti, ljepote i osjećaja. I sad je moj, želi mene.

-Ništa posebno. Razmišljala sam o nama... O tebi- podignem glavu da bi susrela njegov pogled. Očarana sam njegovim osmjehom i načinom na koji me gleda. Kao da ne pstoji niko drug osim nas.A u njegovim očima mogu da vidim svoj lik. Koliko samsamo zaljubljena u njega.

-Lažljivice mala. Koga zavaravaš? Hm- začkilji na jedno oko i izmami mi osmjeh. Zaigran je i dobro raspoložen..

Prstima je prešap preko mojih rebara i počeo da me golica do iznemoglosti. Otimala sam se i vrištala, smjala se do suza.

-Reci mi - i dalje je uporan i ne popušta. Vjerovatno i neće dok mu stvarno ne priznam o čemu sam mislila.

-O onom jutros... Što se desilo kad si se probudio.- golicanje je prrestalo baš kao što je i počelo. Naglo.

Postao je savršeno ozbiljan i okrenuo me prema sebi. Kad me ovako gleda kao da vidi sve u meni i ja mu to dopuštam. Sve bi mu dopustila bez ikakvog otpora.

-Ti... Ti si posebna- prstima mi pomiluje obraze- Drugačija od svega što poznajem, što sam ikad sreo, želeo... Čista i nevina , da me čak po malo strah svega onog što budiš u nemi kad sam s tobom, ali mi je toliko lijepo da strah blijedi pri svakom tvom pogledu. Razoružavaš me.Samo budi to što jesi, a ja te obožavam baš takvu.

Svakom izgovorenom riječju glas mu je sve tiše, a usne bliže mojima. Osjećam kako mi krv ključa u venama i postaje užarena lava, trebam ga.

Prste zavlači u moju kosu i drži me tako nježno dok mi osvaja usne u žestokom poljubcu. Ruke mi same idu oko njegovog vrata i privlačim ga bliže sebi. Iako smo pripijeni jedno uz drugo opet mi je daleko. Želim da ga upijem u sebe, da zapamtim svaki udah i svaki pokret i da ostanemo zauvijek ovako spojeni.

Ljubimo se tako sve dok ne ostanemo bez vazduha, ali su nam čela i dalje spojena, a dah nam se mješa kroz teško disanje.

-Još nisi spremna na potpunu predaju, ali zato možemo da istražujemo jedno drugo. Tako ožemo da otkrijemo šta se kome dopada. Idemo polako Viki- dođe mi da zaplačem od miline što je ovakav kakav je.