Plamen života ( Plamen Ljubavi II)

28. Viktorija

-Živjeli i sa srećom- Đorđe i Bilja podižu čaše i nazdravljaju u ime naše ljubavi dijeleći trenutak sreće sa nama.

Još ne mogu da vjerujem da sam postala Viktorija Knežević prije sat vremena i da samo ovo dvoje ljudi zna za to. Poludjela sam skroz na skroz, Mama će da doživi srčani udar od šoka a meni prijeti jedan od sreće.

Opijena sam njme i svim ovim što imamo i u pravu je nemamjesta nesigurnosti i bilo čijem miješanju u naš živote od sad. Živimo jedno za drugo, imamo jedno drugo i ako treba tako idemo protiv svih.

- Hvala kume. Nadam se da znaš da ćeš imati tu ulogu kad Viki odluči da organizuje crkveno vjenčanje.- Đole se smješka gledajući čas mene čas njega.

-Drago mi je da ste ovo prešli i nadam se da ćete biti dugo godina srećni. Viktorija, on je bio izgubljen slučaj tri zadnje godine i ono što je radio za to vrijeme je za svaku pohvalu. Sve vam je obezbedio da bi bili bezbrižni i sad kad je na kraju došao do tebe ne vidim ni trag onog slomljenog čovjeka koji je živio razapet između svojih i tuđih želja. Zaslužio je to s tobom. Samo budite srećni- nasmješim se jer i sama vidim da nisam  živjela u tom periodu.

Bila sam primorana da dišem ali nisam imala života u ebi, jer je on bio taj život koji mi je cijelo vrijeme nedostajao. On je moje srce, moja duša i sve ono što me čini cijelom. Bez te polovice bila bi niko. Bila bi kao moja majka, napola živa. Po malo me strah reakcije kad shvati da sam uradila ovo, ali znam da će na kraju da prihvati. Između ostalog, ja je moram nazvati i objasniti joj šta se dešava. 

-Već jesmo- Aco ispod stola stišćemoju ruku i namiguje mi vragolasto.

On zrači danas. Ne samo lubavlju nego još nečim. Mogu da vidim to. Sav blista u svojoj ljepoti ali oči su mu svjetlucaviije nego inače, a osmjeh bi obasjao i najcrnju noć. On je van sebe od sreće. Možda i sama izgledam tako.

-Ovo je šok. Bar meni. Ne mogu da vjerujem da si se udala a samo par dana ranije smo bile zajedno u našem kafiću i pričale o novim stranicama života- Bilja govori.

-Pa ovo i jesu nove stranice, ali su sa mnom. Nikad, ali baš nikad je ne bi pustio nekom drugom, a kad sam došao bio sam spreman da je i razvedem da je bilo potrebe- na ovo smo se svi nasmijali i u trenutku postajem svjesna onog što je rekao.

On ni u najluđem snu ne bi prihvatio poraz. Došao bi do mene na ovaj ili onaj način. Posebna sam mu koliko je i on meni.

-Polako Kneževiću. Dosta si nas šokirao ova dva dana, ostavi nešto i za kasnije- Đorđe nastavlja da ga bocka i shvatam da nema šanse da bi mogla biti srećnija, a nikad nisam ni bila spremnija da se suočim sa ostatkom svijeta.

-Jesi li spremna da krenemo. Mislim da nas čeka nezgodan razovor. Je li Anđela stigla tamo- Kimnem glavom jer je mama došla prije nepun sat kod bake i čeka nas da stignemo. Jedva sam je umirila i natjerala da ne paniči jer je počela da zapitkuje mnogo.

-Tamo će da bude gadno zar ne- Đorđe pita jer sam mu sinoć objasnio sve.

-Da hoće, ali spremni smo da se suočimo sa njima i da im kažemo ono što imamo- Aco im govori, ali nekako nisam uvjerena kao on u sve. Biće teže i komplikovanije, ali moramo to da uradimo.

-Hoćete da idemo i mi- pita Bilja.

-Ovo je naša bitka, sam ćemo da je bijemo- namignem joj i popravim bijelu haljinu na sebi. Doseže mi koljena i Acin je izbor.

-Uživajte u ostatku dana- Aco ih pozdravi i izvede me vani i otvori vrata automobila.

-Gospođo Knežević, danas sam najsrećniji čovjek na svijetu i samo da znaš da ovo niko i ništa neće pokvariti- pogledam u njegovo lijepo lice i samo se nagnem naprijed i spojim usne s njegovim.