Plamen života ( Plamen Ljubavi II)

27. Aleksandar

Moj svijet je upravo postao savršen, da u njemu savršenije ne može biti. Da, ona je rekla da. Ona koju cijelo vrijeme čekam, ona koju toliko volim, oa koja je dio mene pristala je na sve, a osjećaj pobjede dobra i zla u meni nikad nije bio izraženiji.

Dobio sam sve ono što sam želeo i spreman sam da se borim sa cijelim svijetom da ostane tu gdje jeste, u mom životu i u mom srcu.

Priznajem da sam jdeno vrijeme mislio da ću da završim kao tata. Ježio sam se od same pomisli na to da ću život provesti kao on zato sam svakim korakom bio odlučniji da pobjedim u ovoj borbi i pokupim glavnu nagradu.

Mogao sam da i sam krenem svojim putem, ali jako dobro znam da ni u jednoj neću naći ono što imam u Viktoriji niti mi ijedna znači kao ona.

Zato sad s njom slavim ljubav spajajući tijela u jedno. Obožavam je na naš način i podsjećam je zašto je ona sve ono što jeste. Sve to u izgužvanim plahtama, daleko od svih i zaštićeni od svega u našem mjehuru sreće. I sve ću uraditi da se taj mjehur ne raspadne. Ovo je naš život i niko drugi osim nas ne može da ga živi.

Treba pamtiti ovakve trenutke za crne dane, onda kad jednom negdje zapne treba da se sjetimo svega ovog i da znamo za šta se borimo. Prepreka i problema će uvijek da bude, to je balans u životu, ali mi možemo da savladamo sve to i budemo samo mi.

Satima sam se gostio njenim tijelom, uživao sam u svakom trenutku istražujući ponovo sve na njoj. Ljubav bez zadrške je najljepša ljubav, ljubav i predaja su najslađa pobjeda. I sad kad su se polomljeni dijelovi ponovo sastavili, sve je došlo na svoje mjesto, a ja sam svjestan da sam izgubio tri godine s njom. Jer svaki trenutak je bitan, a svaka bitka važna.

**********************

Koža je zalepljenja na kožu, udovi su nam prepleteni, njeni plavi uvojci rasuti po mom jastuki, a njena ruka počiva na mojim grudima dok ona ravnomjerno diše i sanja ko zna šta. Usne su joj malo otečene, pošteno sam ih izmučio sinoć, a vidim joj crven trag na licu od moje brade. Moram se obrijati pod hitno. Neću da posle maženja sa mnom ostaju tragovi. Sinoć nisam pazio na to, a sad vidim da sam podriješio. Trebao bi da ustanem do kupatila, ali nemam ni najmanju želju da se pomjerim,tako mi je lijepo. Ali priroda zove.

Uspjeo sam da se izvučem iz kreveta i nju ušuškam, a sve to da je ne probudim. Izmorio sam je i nije mi žao. I sad sam raspoložen za još, ali mislim da njoj ovog jutra to ne bi bilo dobro jer je i sinoć bila poprilično osjetljiva.

Nisam se vratio u krevet kako sam planirao nego se uputim u kuhinju. Pogledam na sat i vidim da je skoro deset i onda pokupim naše razbacane stvari. Skuvam sebi kafu i donesem telefon pa okrenem Đoletov broj.

- Zdravo, druže- Javlja mi se vidno raspoložen.

-Zdravo i tebi. Je li sve u redu?- Pitam ga.

-Naravno. Kako napreduju stvari kod tebe? Jesi li šta riješio sa Viktorijom i svojima- nasmješim se pr pomisli na moje rešenje.

-Recimo da smo tu pola pola- cujem još nečiji glas u pozadini.

-Kako pola-pola- otpijem gutljaj kafe pa nastavim.

-Recimo ovako. Roditelje sam vidjeo samo kad sam došao, a Viki spava u susjednoj sobi- ne znam a li da mu odmah kažem sve.

-Pomirili ste se? Hvala Bogu i svim svecima- sad ga u mislima mogu vidjeti kako se krsti.

-Zaručio sam je sinoć i pristala je- odjednom je druga strana ostala tiha. Mislio sam da se veza prekinula.

-Hoću li bititpičkica, ako kažem da bi od sreće mogao da plačem- koji ludak.